NEVJEROVATNO

NAKON 60 GODINA POTRAGE KONAČNO JE PRONAŠLA SVOG BRATA: Kad je saznala ko je on, nije mogla doći sebi od ŠOKA (VIDEO)

12.10.2017 - 09:46 | Zanimljivosti >> Dobre priče

Škotlanđanka Ida Vild (83) je nakon 60 godina konačno pronašla svog brata, a onda ostala u nevjerici kad je saznala ko je on zapravo.

Ona je dugo godina mislila kako nikada neće pronaći svog usvojenog brata Asgara Patela (78) pošto je morao da se vrati svojoj pravoj porodici u Indiju.

"Srce nam se slomilo kad nas je napustio. Pet godina smo odrastali skupa, bili smo brat i sestra, bilo mi je jako teško. Održavali smo kontakt jedno vrijeme, ali naše porodice su se stalno selile. Na kraju se ispostavilo da nas je godinama tražio, ali nije mogao da nas nađe jer smo se odselili iz Glazgova", priča Ida.

Ono što ju je iznenadilo kad ga je pronašla jeste činjenica da je on u međuvremenu postao milioner i trenutno se nalazi na 45 mjestu Forbesove liste 100 najbogatijih preduzetnika u Indiji u 2017. godini. 

"Nisam mogla da vjerujem. Uspio je u životu, a opet ostao tako draga i prirodna osoba. Stvarno je predivno što se nakon toliko godina vratio u moj život", kazala je Ida.

 

PROČITAJTE JOŠ:

BOJAN I JA 10 GODINA NISMO IMALI DJECU, A BILI SMO U BRAKU: Onda sam rodila sina, a moj muž je u julu saznao da je ODUVIJEK NEPLODAN!

Sanela (56) je poslala svoju životnu ispovijesti na adresu portala "Telegraf.rs", a mi je prenosimo u cjelosti:

"Prije nego što sam se udala bila sam vesela djevojka, uvek spremna na zezanje i flert. Prije njega sam bila s jednim dečkom, koji se preselio u Sarajevo i tako sam patila za njim mnogo, mnogo. Bojan (moj sadašnji muž) je odmah počeo da oblijeće oko mene poslije tog momka. Kad smo Bojan i ja počeli da se zabavljamo, mnogo me je gušio i željela sam da pobegnem. Živimo u maloj sredini, to je bilo sramotno, ali ne i rijetko.

Pobegla sam s jednim čovjekom iz drugog sela, divan, predivan. Otišli smo za Beograd, gdje smo izlazili i zezali se. Međutim, onda se pojavio Bojan i krenuo da kukumače da se vratim, da me voli... da sam sve njegovo.

Vratila sam se. Vratila sam se jer me je ophrvala sramota i shvatila sam da s njim mogu da ostarim, a ako pukne bruka, neće me niko htjeti. Tad sam već imala oko 25 godina.

Sad je vrijeme drugačije, onda je tako bilo. Nisam imala mnogo svijesti o tome koliko i šta sve mogu. Koliko god da smo imali nezaštićene odnose, jednostavno nisam ostajala trudna!

Ja sam bila očajna, on se sklanjao od mene. Na kraju smo postali maltene ko prijatelji. U međuvremenu je počeo rat i u naše selo su došle izbjeglice. Među njima i moja najveća prva ljubav se vratila iz Sarajeva.

Taman u tom periodu smo se Bojan i ja vjenčali. Noć pred svadbu spavala sam sa mojom najvećom ljubavi kako me nikad ne bi zaboravio. Kako bi mi oprostio što ga nisam čekala.

Nekako smo se mi skapirali i nastavili smo da se viđamo iako sam u braku.

I eto... negdje 1995. godine sam ostala trudna. Rodila sam sina. Nikad nisam rekla nikome čiji je! Mislila sam da niko ne zna. 

A onda je moj sin počeo da raste i sve više liči na moju prvu ljubav, tajnu ljubav. To je shvatila i sestra mog muža i počela je da me ignoriše i da me nipodaštava. Odnosno, ponašala se kao da ne postojim.

To me je boljelo, ali sam se maksimalno posvetila djetetu. Sad je on sjajan momak. A moj muž je godinama kopnio.

Dobio je razne bolesti koje su ga iznutra jele. I nedavno je saznao da je neplodan.

Taj dan neću zaboraviti.

Sjedi ispred kuće i ćuti. I ja kažem šta je bilo... On kaže da mi je sve oprošteno.

Dugo smo plakali... i izmirili se konačno srećni i zadovoljni.

A onda je počeo horor! Njegova sestra i familija je krenula da me ignoriše, da ignorišu našeg sina i da se ponašaju ko da nismo rod.

Mnogo boli, mnogo..."

 

(Novi.ba/Telegraf.rs)

BRUTALNA ISPOVIJEST BALKANCA: Otišao je u Njemačku, a nakon godinu dana rada PRIZNAJE OVO!

Otišao je u Njemačku trbuhom za kruhom, njegovu ispovijest vam prenosimo u cjelosti...

Sjećam se dobro te večeri prije odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan prije da mu javim da idem. Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gdje će me pronaći.

Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osjećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak a ne u Njemačku.
Oni su nešto pričali cijelu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom šutio znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odjevni predmet i krenuti sve ispočetka.

Valjalo je tu noć preživjeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle posljednji put i ne bi te pustili do ujutro… Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži.

E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Njemačkoj.

E to je Njemačka. Mjesto gdje vrijeme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vrijeme. Kad malo mučneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovdje ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio.

Nije do vremena, nego je do mogućnosti.

U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti.

Njemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama bosancima neko može ponuditi.

Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu. Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lijepo i novo neko prosječno auto, putovanje ljeti 3 sedmice na Majorku, zimi na 2 sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negdje izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi ko’ nekad u Jugoslaviji.

Što se tiče njemaca, tu su iskustva različita.

Ono što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi njemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao.

E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negdje oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u Mercedesu, Porscheu i Boschu ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta.

Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lijepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti.

I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema domovini. Sve te nešto dole opet vuče.

Iako si stekao već ovdje puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio.

Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumiješ.

Kad već dođeš u Bosnu nakon 3 sata shvatiš zašto si otišao u Njemačku.

Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja.

I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio…pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.

Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živjeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvjesnosti, da im neko vrijeđa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko dijeli, jer nisu tako odgojeni. Njemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča.

E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Njemačku.

Ko će ostati dole živjeti? Ostat će neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu vidio prosperitetnom. Nažalost!!! , napisao je Boris na Facebooku.

 

MILENA  JE ISPLANIRALA SAVRŠENU SVADBU, PA JOJ SE DOGODILA NOĆNA MORA: Sve je bilo idealno dok nismo počeli da sječemo tortu

 

Ovo je Milenina priča

„Ninoslav i ja zabavljamo se još od prve godine fakulteta, i bilo je sasvim očekivano da se uzmemo. Sve smo  radili „kako je red“: veridba, detaljno planiranje vjenčanja – sve to je trajalo godinu i po dana, kako bismo imali sve najsavršenije baš tog, najvažnijeg dana u našim životima.

Pustio me je da biram sve, njemu ni mjesto, ni detalji nisu preterano značili, jer je želio samo da se konačno vjenčamo, poslije toliko godina zabavljanja. Na sebe sam preuzela organizaciju, a sestre i drugarice su mi pomagale u svemu.

Znala sam da će biti najbolja svadba ikada: sve je bilo detaljno odabrano, elegantno, sa stilom. Sve je bilo isplanirano do najsitnijeg detalja.

Vjenčanicu sam naručila iz Francuske, veo uz Milana. Cipele su stizale pravo iz Njujorka, nakit iz Dubaija. Čekala sam dan da budem princeza.

Tortu smo naručili u najuglednijoj beogradskoj poslastičarnici, i platili je kao da je od suvog zlata! Ali, nisam žalila… Želela sam da imam najbolju tortu u gradu. Odabrali smo najprefinjenije ukuse, i dekoraciju, a oni su rekli da više ni o čemu ne brinemo – da se bavimo ostalim detaljima, i da će nam torta stići, 30. septembra 2017. u restoran u kome je vjenčanje.

Cijeli dan je bio savršen, a vrijeme idealno: ni previše toplo, ni previše hladno… Fotografisali smo se na Kalemegdanu i pored Save, i zaputili ka restoranu gdje su bili svi naši gosti. Zanijemeli su kada su videli limuzinu koja nas dovozi, moju vjenčanicu, cipele, nakit, ma sve… I Ninoslav je bio kao iz modnog magazina – muškarac za poželjeti.

Slavili smo, onako, za sve pare! Sve je bilo savršeno. I onda se čula pjesma koja je označila da naša prelijepa torta izlazi. Vatrometi, prskalice, konfete… sve je bilo SA-VR-ŠE-NO. Na kraju pjesme, krenuli smo da sječemo našu lijepu tortu. Isjekli smo, standardno, parče, dao je zalogaj on meni, pa ja njemu… A onda sam shvatila da naša prelijepa čokoladna torta ima mnogo čudan ukus. Nešto je počelo da mi se razliva po ustima, ne umijem to ni sada da opišem.

Nasmijala sam se, slikali smo se, ja nisam progutala „to nešto“… Jedva sam čekala da prekinu da slikaju i snimaju, i čim su počeli da sjeku tortu gostima, šmugnula sam u toalet.

Kada sam izbacila zalogaj iz usta na dlan, imala sam šta da vidim – ogromna bubašvaba mi je stajala na dlanu! Ja sam mislila, željela da verujem, da je to neka neslana šala… Pa kako je to moguće, čovječe, da li se to ikada ikome desilo?!

Zujalo mi je u ušima, odzvanjalo… Trebalo mi je desetak minuta da dođem sebi. A onda sam shvatila da ništa na svijetu nije vrijedno da moj najvažniji i najljepši dan propadne. Rekoh sebi, sad popravi šminku, nasmij se, isperi usta i idi i đuskaj kao da ti je to posljednje! I naravno, kao da se ništa nije desilo. Tako sam i uradila.

Prošlo je već nekoliko dana, i utisci se i dalje sležu. Bilo je savršeno. Trudim se da zaboravim onu grozotu koju sam zagrizla, i iskreno, s obzirom koliko smo platili sve to… sramota me je i da spomenem IKOME, a kamoli mužu, šta se desilo. Pritom, on kakav je, napravio bi skandal, a ja ne želim da se moja savršena svadba pamti po skandalu.

Neka to ostane moja jeziva tajna zauvijek. Tako je najbolje. Uostalom, niko nije ništa ni primjetio… Ali, slatkiše još dugo neću jesti, a tu poslastičarnicu ću zaobilaziti u najširem luku.“

(Telegraf.rs)

BONUS ČLANAK:


Pritisak i zujanje u ušima i glavi – simptomi, uzrok i liječenje

Osjećaj pritiska u predjelu glave i ušima može da bude povezan sa različitim zdravstvenim stanjima, a često se dovodi u vezu sa sinusnim infekcijama i tinitusom, oboljenjem ili stanjem koje uzrokuje neprijatno zujanje u ušima. Zujanje u ušima se zapravo ispoljava u raznim oblicima, od prisustva čudnog pištanja, pulsiranja ili pucketanja u ušima, do šumova, osjećaja neprijatne punoće u ušima i glavi i tako dalje. Tinitus se može javiti u jednom ili oba uha, može biti kratkotrajno stanje, ali i hronično.

Prema statistikama američkih istraživanja, oko 45 miliona stanovnika SAD pati od te čudne zvonjave u ušima, a trećina od tog broja ima dovoljno snažne simptome zbog kojih mora potražiti medicinsku pomoć. Prema nekim evropskim studijama, oko 30% populacije generalno iskusit će tegobe vezane za tinitus bar jednom u toku života, dok će 10% ljudi živjeti sa upornim, neprekidnim simptomima zujanja u ušima i drugim pratećim senzacijama.

Drugi čest problem koji muči svjetsku populaciju jeste neprijatan, nekada gotovo nepodnošljiv osjećaj pulsiranja unutar lobanje, osjećaj pritiska u ušima i glavi. Ovi simptomi se uglavnom mogu povezati sa različitim oblicima infekcija šupljina u lobanji, koje uključuju sinuse, disajne puteve i uši.

Pomenute senzacije također mogu da se povežu i sa stanjima kao što je tinitus, mada kada nije prisutno zujanje ili pištanje u ušima, prije ce biti da je riječ o upalama sinusa i bolestima respiratornog trakta.

Pored fizioloških uzročnika, tenziju u glavi, pa i u ušima, osjećaj bubnjanja, pulsacije i punoće vrlo često može da izazove i veliki mentalni napor, odnosno stres; razni oblici umnog stresa mogu se povezati sa glavoboljama, težinom u glavi, pulsiranjem i pritiskom u ušima, počev od pozitivnog naprezanja (na primjer, kada nastojimo da riješimo neki komplikovani zadatak i mnogo oko njega ‘mozgamo’), pa sve do negativnih uzročnika (kakvi su depresija, anksioznost, opšta napetost i tako dalje).

PRITISAK U GLAVI I UŠIMA

Pritisak u glavi i ušima može da bude povezan sa stanjima kao što je tinitus ili drugim oboljenjima usko vezanim za sam sluh i slušnih organa, mada sam pritisak, osjećaj ispunjenosti ušiju i glave, praćen nekada pulsiranjem i pucketanjem u ušima najčešće mogu da se povežu sa oboljenjima sinusa i infekcijama ušiju.

U nastavku govorimo o mogućim razlozima za nastanak tog neprijatnog osjećaja težine u glavi i pritiska u ušima, a u daljem tekstu ćemo se detaljnije pozabaviti problemom tinitusa i srodnih stanja, sa fokusom na simptome zvonjave, zujanja, pištanja i šumova u ušima.


Najcešci uzroci pritiska u ušima i glavi

Pritisak u ušima i glavi, praćen senzacijama poput bubnjanja, pulsiranja i pucketanja u ušima najćešće je povezan sa nekim oblikom iritacije unutarlobanjskih šupljina. Kada su te regije ugrožene, na primjer, bakterijskom ili virusnom infekcijom, tkiva su iritirana i luči se veća količina sluzi koja se nagomilava u šupljinama, zbog čega nastaje osjećaj začepljenosti i pritiska. Takav pritisak može da bude praćen i zujanjem u ušima, pošto različiti uzroci mogu izazvati i promjene u samom slušnom aparatu, koje dalje mogu rezultirati zvučnom senzacijom unutar glave i uha.

Sinuzitis – Čovjekova lobanja je koštana struktura sa ‘ugrađenim’ sinusnim šupljinama, čija tačna svrha nije u potpunosti najjasnija, ali se uopšteno smatra da one služe prečišćavanju vazduha koji udišemo i izdišemo. Kada su sinusi na neki način začepljeni ili oboljeli, pacijent će se najvjerovatnije požaliti na pritisak u glavi, pritisak u ušima, u nosnim šupljinama, pulsiranje u uhu i glavi, kao i na glavobolju. Sve te pojave nastaju kao posljedica inficiranih sinusa, stanja poznatog pod nazivom sinuzitis.

Sinuzitis je oboljenje koje nastaje kao posljedica infekcije sinusa, obično uzrokovane prljavštinom ili bakterijama. Unutrašnjost sinusa zbog toga biva upaljena i počinje da proizvodi dodatne kolicine šlajma, u namjeri da izbaci strane materije iz tijela. Sinuzitis može nastati i uslijed virusne infekcije, kada mikroorganizmi nastane njima ugodne, vlažne i tople regije nazalnih puteva, što vodi još jačem zapaljenskom procesu i produkciji većih kolicina mukusa. Upravo nakupljena sluz stvara pomenute tegobe i neugodan pritisak u glavi i ušima, često praćen pulsiranjem.

Infekcije ušiju i respiratornih puteva – Osim infekcije sinusa, senzaciju pritiska, punoće i pulsiranja stvaraju upale samih ušiju. Bakterijski mikroorganizmi mogu da napadnu uši, da izazovu bol i pritisak kako u samim ušima, tako i u čitavoj glavi. Takvi oblici zapaljenja najčešće nastaju kao posljedica inficiranja neke povrede ili ranice prilikom bušenja ušiju. U ušima se nakuplja veća količina ušnog voska ili tečnosti, čija je funkcija slična kao i u slučaju sinuzitisa; nakupljeni materijal stvara osjećaj pritiska, a nerijetko i osjećaj pucketanja u ušima, koje se može povezati sa pomjeranjem tečnosti unutar šupljina. Infekcije virusnog porekla, poput prehlade i sezonskog gripa također mogu da izazovu pojačano stvaranje sluzi u sinusima i dovedu do neprijatnog osjećaja težine i pritiska u glavi i ušima.

Disfunkcija Eustahijeve trube – Tečnost se može nagomilati u Eustahijevoj trubi kao posljedica ušne infekcije ili poslije plivanja u vodi. Eustahijeve trube su normalno zatvorene, položene u odredenoj poziciji, a otvaraju se kako bi vazduh normalno proticao kroz ušni sistem i kako bi se normalizovao pritisak u ušima. Kada su ovi organi disfunkcionalni, pritisak u ušima se pojačava, što može da bude praćeno i osjećajem pritiska u glavi. Disfunkcija Eustahijeve trube se odnosi na stanje u kome se one ne otvaraju kako treba, zbog čega dolazi do nemogućnosti pravilnog nivelisanja pritiska između unutrašnjosti ušiju i spoljnog okruženja.

Alergijski rinitis – Prema nekim stručnim izvještajima, alergijski rinitis, odnosno sezonske polenske alergije, također mogu da budu uzročnik osjećaja pritiska u sinusima, ušima i glavi. Alergijske reakcije su izazvane alergenima iz okruženja, najčešće polenom ili plijesnima i prilično su česte. Sluznica šupljina u glavi može da otekne uslijed ovih iritanasa i tako izazove osjećaj zacepljenosti i pulsiranje u čitavoj glavi i ušima.

Barotrauma – Barotrauma se odnosi na povredu tkiva i šupljina u tijelu, a nastaje kao posljedica nagle razlike u pritisku izmedu spoljašnjeg prostora i šupljih organa ispunjenih gasom. U ovom slučaju riječ je o povredama bubne opne, koja je u ušnom sistemu locirana tako da razdvaja srednje uho i ušni kanal. U normalnim okolnostima vazdušni pritisak je istog intenziteta u samim ušima, kao i u spoljašnjem okruženju tijela i regulisan je normalnim funkcijama Eustahijeve trube. Barotrauma nastaje kada je pritisak sa spoljne strane bubne opne veći od onog u njenoj unutrašnjosti. Do takvih izmjena nastaje prilikom aktivnosti poput vožnje, letenja avionom ili ronjenja, ali mogu da budu i posljedica neke bolesti ili fizičkih smetnji u ušima, poput ožiljaka.

Ušni vosak – Kod nekih ljudi može doći do povećanog lučenja ušnog voska, što ne mora da bude posljedica neke bolesti. Nakupljeni ušni vosak može da izazove osjećaj pritiska u jednom ili oba uha, pa i da bude praćen osjećajem pucketanja u ušima. Ovo stanje se na sreću rješava lako, upotrebom sredstava za omekšavanje i uklanjanje ušnog voska ili jednostavnom ambulantnom intervencijom ispiranja ušiju.

Olakšavanje pritiska u ušima i glavi

Kod rješavanja problema sa pritiskom i brujanjem u ušima i glavi, a koji nastaju kao posledica pomenutih stanja, obično najbolje pomaže tretiranje primarnog uzročnika.

Kada su u pitanju razni oblici infekcija koji izazivaju veću produkciju mukusa i začepljuju disajne puteve i uši, obično će potpuno olakšanje donijeti izlječenje osnovne bolesti. Ono što je važno jeste da se oboljenje poput gripa ili prehlade u potpunosti sanira, kako ne bi ponovo došlo do upale. Isto važi i za infekcije vezane za same uši.

Pravilno tretiranje alergija i eventualnih disfunkcija također efektivno dovode do olakšanja. U zavisnosti od konkretnog oblika i težine stanja biće potrebno i određeno vrijeme da pritisak popusti i da neugodni osjećaj zapušenosti i težine prestane.

ZUJANJE U UŠIMA I GLAVI

Zujanje u ušima je prilicno čest problem, od kojeg pati skoro svaka peta osoba. Pacijenti ga najčešće opisuju kao nekakvo pištanje visoke frekvencije, osecaj pulsiranja, bubnjanja u ušima, pucketanje, krckanje i tome slično. Zvonjava u ušima se stručno naziva tinitus i ovo stanje može biti povezano sa različitim uzročnicima.

Sam tinitus se manifestuje nizom simptoma, uključujuci visokofrekventno pištanje, zujanje u uhu ili ušima, zujanje u glavi, pucketanje u uhu, šum u uhu i tako dalje. Tinitus u stvari nije bolest, već simptom koji nastaje kao posljedica različitih zdravstvenih stanja, uglavnom vezanih za oštećenja i poremećaje u slušnom sistemu, ali i za neke druge faktore.

Šta je tinitus?

Tinitus je medicinski pojam koji objašnjava senzaciju pri kojoj pacijent čuje zvuku unutar ušiju i/ili mu se čini da mu ‘zvoni’ čitava glava, a da pritom ne postoji nikakav spoljašnji zvuk. Pojedinac može da čuje razlicite vrste zvukova, na primjer šum u uhu, bubnjanje u uhu, zujanje i zvonjenje. Tinitus može da bude kontinuirano prisutan ili da se javlja i povlači s vremena na vrijeme, a gotovo 30% ljudi bar jednom u životu iskusi neki oblik tinitusa.

Ovaj fenomen se može ispoljiti kao prisustvo zvuka i jednom ili oba uha, u samoj glavi, najčešće u srednjem dijelu lobanje ili može biti nestalan i teško ga je precizno locirati. U nekim slučajevima se dešava da pacijenti izvjesno vrijeme tragaju za spoljašnjim izvorom zvuka, sve dok konačno ne otkriju da se sam zvuk nalazi unutar njihovog tijela. Zujanje u ušima zaista nekada može da bude tako brižljivo zamaskirano da se pacijentu dugo čini da zbilja čuje pištanje iz okruženja.

Muzikalni tinitus – U pojedinim slučajevima se dešava da tinitus ima i muzički kvalitet, odnosno da je sam zvuk muzikalan i da podsjeća na neku poznatu melodiju ili čak čitavu pjesmu. To se ne dešava često i javlja se obično kod starijih osoba koje postepeno gube sluh, a inače imaju veoma snažno interesovanje za muziku ili su muzički nadareni. Takav oblik tinitusa se naziva muzički tinitus ili muzička halucinacija.

Ko može da ‘dobije’ tinitus?

Tinitus je prilično zastupljen među svjetskom populacijom, prisutan u svim starosnim grupama, čak i kod veoma male djece. Češće se javlja kod osoba koje imaju izvjesne druge probleme sa sluhom, uglavnom kod ljudi čiji je sluh oštećen ili slabi, ali se javlja i kod osoba sa sasvim normalnim i zdravim slušnim aparatom.

Sam doživljaj zujanja u ušima je različit za svakog pojedinca. Veći dio onih koji iskuse tinitus nema nekih većih problema i ova pojava ih ne uznemirava. Određeni procenat ljudi ovaj fenomen smatra umjereno iritirajućim, dok je za nekoga stanje zaista problematično i remeti ga u normalnom svakodnevnom funkcionisanju.

UZROCI ZUJANJA U UŠIMA I GLAVI

Način na koji osoba doživljava tinitus, odnosno njegov oblik, sama forma i intenzitet zvuka, mogu da zavise od uzroka nastanka same senzacije zujajanja u ušima. Nekada je to zujanje takvo da pacijent ima utisak da ga prožimaju trnci u glavi ili da mu tutnji u čitavoj lobanji. Nije u potpunosti utvrđeno šta konkretno izaziva tinitus, ali se zna da u pitanju nije bolest, već simptom.

Generalno, većina stručnjaka se slaže oko toga da je tinitus posljedica neke vrste promjene, fiziološke ili mentalne, a ne mora uvijek biti usko vezana sa sam sluh.

Kako ljudi čuju?

Kada slušamo, odnosno kada registrujemo zvuk našim slušnim aparatom, zvuk putuje kroz naše uši i aktivira slušne nerve koji zatim šalju informaciju o primljenom zvuku do našeg mozga. Mozak potom sve dobijene podatke obraduje i slaže, tako da imamo senzaciju zvuka.

Same uši ‘ne znaju’ šta je važno, a šta ne, pa mozgu šalju pregršt signala, koje mozak zatim pažljivo i temeljno filtrira; u suprotnom, mi bismo čuli pravu kakofoniju kojekakvih tonova i zvukova! Na primjer, mozak ‘utišava’ nepotrebne informacije, poput otkucaja sata u pozadini, buku koju proizvode struja, saobraćaj i slično tome.

Ako postoji neka izmjena u sistemu za sluh, ušna infekcija ili slabljenje sluha, količina informacija koja stiže do mozga se mijenja. Mozak onda odgovara na takvu promjenu na raznim nivoima, pokušavajuci da dobije više podataka od ušiju, pa tako neka ‘ekstra’ informacija može da bude odgovorna za zujanje koje se naziva tinitus. Tako dolazimo do zaključka da je tinitus zapravo posljedica moždane aktivnosti, a ne funkcije ušiju samih po sebi.

Generalno je prihvaćeno mišljenje da tinitus ne izazivaju samo promjene na nivou uha, već i drugi faktori, poput nivoa stresa. Primjećeno je, na primjer, da se tinitus češće javlja kod ljudi koji su dugo izloženi velikom mentalnom stresu, koji su doživjeli neke velike životne promjene ili opšte promene u pogledu sopstvenog psihofizičkog blagostanja.

Šta sve izaziva zujanje u ušima i glavi?

Već smo govorili o tegobama koje stvaraju pritisak i osjećaj težine u jednom ili oba uha i glavi. Ljudi se često žale na prisustvo zvuka unutar ušiju i glave baš onda kada imaju prehladu, nekakvu ušnu infekciju ili ušni vosak blokira normalan protok vazduha kroz ušni sistem. To su upravo neke od promjena koje smo prethodno pomenuli, a koje mogu utjecati na izmijenjenu selekciju informacija koje iz ušiju stižu do mozga, pa onda čujemo zvuke koje inače ne bismo čuli.

Nekad se ljudi žale na tinitus neposredno nakon traumatičnog životnog iskustva, a samo zujanje se pojačava kako ga osoba biva svjesna, mada se obično spontano povlači. Medutim, u nekim slulčajevima pacijenti nastavljaju da čuju pištanje ili zujanje i nakon što je primarni problem otklonjen, recimo poslije izlijecene infekcije ili ispiranja ušiju.

Ne postoji konkretno objašnjenje za nastanak tinitusa, a generalno se smatra da je ova pojava simptom oštećenja i gubitka sitnih senzora za sluh koji se nalaze u unutrašnjem uhu. Takvo oštećenje je normalan pratilac procesa starenja i dugog izlaganja izuzetno velikoj buci. Gubitak sluha se često povezuje sa nastankom tinitusa. Pojedina istraživanja sugerišu i da gubitak senzorne osjetljivosti na spečificne vrste zvukova može da se dovede u vezu sa promjenama u načinu na koji mozak obrađuje zvuk, što može izazvati pojavu zujanja u ušima. Navodimo neke od mogućih uzročnika tinitusa.

  • Pojedini lijekovi poput ibuprofena, aspirina, nekih antibiotika i diuretika mogu imati ototoksični efekat i oštetiti srednje uho, što dovodi so tinitusa;
  • Starost je često povezana sa tinitusom, jer oko 60 godina starosti osjetljivost na zvuk postepeno se gubi. To je prirodni proces, a u nekim slučajevima može biti praćen tinitusom;
  • Izlaganje zvuku visokog intenziteta, kao što je zvuk koji potiče od izuzetno snažne muzičke opreme ili mašina za rad, ali i preglasna muzika u slušalicama, u dužem vremenskom periodu može uzrokovati zujanje u ušima i glavi;
  • Nezdrave navike, poput pušenja, alkohola i konzumiranja kofeina mogu da imaju učešće u nastanku tinitusa, mada istraživači nisu sasvim sigurni zašto;
  • Kardiovaskularni problemi, problemi sa štitnom žlijezdom, problemi sa cirkulacijom, visok krvni pritisak i dijabetes također mogu da se dovedu u vezu sa tinitusom;
  • Infekcija srednjeg uha i nagomilavanje ušnog voska;
  • Otoskleroza, naslijedno stanje koje se manifestuje abnormalnim rastom kostiju u regiji srednjeg uha izaziva gubitak sluha i povezuje se sa nastankom tinitusa;
  • Menijerova bolest;

MENIJEROVA BOLEST


Menijerovu bolest ćemo izdvojiti kao posebnu cjelinu, jer ovo stanje obuhvata kompleks simptoma koji se odnose i na probleme vezane za osjećaj nelagodnosti u predjelu glave i ušiju, uključujuci snažan pritisak doboko u unutrašnjosti uha, probleme sa vrtoglavicom, probleme sa sluhom, tinitus i gubitak sluha.

Menijerova bolest je rijedak poremećaj koji pogada srednje uho i izaziva pomenute simptome. To je stanje koje se manifestuje u epizodama naglih napada vertiga i fluktuirajućeg gubljenja sluha, sa konačnim ishodom potpunog gubitka sluha, a često uključuje i osjećaj začepljenosti, punoće i pritiska u uhu. Također uključuje i tinitus, koji se može ispoljiti kao brujanje, zujanje, zvonjava, pištanje u uhu. Menijerova bolest se obično ispoljava kao zujanje u lijevom ili desnom uhu, mada može da zahvata i oba uha.

Ovo stanje se javlja kod ljudi starosti između 20 i 60 godina i u nešto većem procentu pogađa žensku populaciju. Pravi razlozi za nastanak ovog stanja nisu u potpunosti razjašnjeni, a pretpostavlja se da oboljenje ima veze sa postojanjem abnormalnosti u količini tečnosti koja se nalazi u regiji srednjeg uha.

Previše tečnosti može da se akumulira iz više razloga, bilo da je u pitanju pretjerana produkcija tekućine ili neadekvatna apsorpcija. Kod nekih pacijenata, posebno kod ljudi kod kojih su zahvaćena oba uha, alergije i autoimune bolesti mogu biti glavni pokretači za nastanak Menijerovog oboljenja. U nekim drugim slučajevima se dešava da druga stanja imitiraju simptome Menijerove bolesti. Osnovni simptomi su sljedeći.

  • Vertigo epizode koje se ponavljaju i nastaju spontano. Kod pacijenta se javljaju vrtoglavica i pritisak u glavi i ima osjecaj kao da se sve vrti oko njega. Napadi dolaze bez upozorenja i obično traju oko 20 minuta do nekoliko sati, ali ne duže od 24 sata. Ozbiljan i intenzivan oblik vertiga može da uzrokuje mučninu i povraćanje;
  • Gubitak sluha također se javlja u naletima, posebno tokom prvih stadijuma oboljenja. Većina pacijenata, nažalost, sluh gubi permanentno;
  • Tinitus, odnosno zvonjava u ušima je jedan od simptoma Menijerove bolesti i može da se javi u različitim oblicima, tako da pacijent može čuti i osjecati zvonjenje, zujanje, pištanje, zviždanje, tutnjavu, šumove i druge slične senzacije u ušima;
  • Pritisak i začepljenost često se javljaju u uhu koje je pogodeno ovim poremjećajem, a također može da se javi i osjećaj pritiska na stranama glave;

Nakon jedne epizode, simptomi se popravljaju i mogu i potpuno da se povuku, a između dva napada mogu proći nedjelje, pa čak i godine. Međutim, ukoliko uočite simptome ovog stanja, neophodno je da potražite ljekarsku pomoć, kako bi se uspostavila prava dijagnoza, pošto mnogi od njih mogu nastati kao posljedice različitih stanja i oboljenja. Pravovremena dijagnoza je veoma važna za kvalitetan život, budući da Menijerova bolest ne može u potpunosti da se izliječi.

LIJEČENJE

Ljudi koji pate od tinitusa najčešće ne traže ljekarsku pomoć, budući da u najvećem broju slučajeva samo stanje nije intenzivno i pacijanti ga doživljavaju kao uobičajen dio svoje svakodnevice; u nekim slučajevima je pojava kratkotrajna ili se povremeno javlja. Najčešće samo stanje nije dovoljno ozbiljno da bi se tretiralo lijekovima, pa dosta pacijenata pronalazi alternativne načine da se nosi sa ovim problemom.

Ne postoji nijedan konkretan lijek koji lijeci tinitus, ali postoje metode koje mogu značajno da olakšaju ovo stanje. Kod lakših i privremenih oblika, tinitus se povlači i sam od sebe.

Usvajanje zdravih navika – Osobe koje pate od tinitusa često se osjecaju nervozno, frustrirano, depresivno i bespomoćno, te je zbog toga nekada neophodna pomoć vezana za mentalno zdravlje. Kod mnogih pacijenata se kao veoma pozitivno pokazalo mijenjanje životnih navika, u smislu usvajanja rutine zdrave ishrane, kontrole krvnog pritiska, smanjenje stresa u svakodnevnom životu, izbjegavanje kofeina i slično. Generalno unapređenje životnog stila u smislu usvajanja zdravih obrazaca može u dosta velikoj mjeri da ublaži probleme sa tinitusom.

Tretman primarnog uzroka – Problemi sa tinitusom nekada mogu da se riješe uklanjanjem primarnog problema, na primjer, lijecenjem infekcije ili ispiranjem ušiju od pretjerane količine ušnog voska. U nekim slučajevima se prepisuju anksiolitici i antidepresivi; sve zavisi zašto se zujanje javlja ili sa cime je povezano. U svakom slučaju je veoma važno da se posavjetujete sa stručnjakom ukoliko imate nepodnošljivo, prolongirano zujanje u ušima i druge slične senzacije.

Maskiranje zvuka – Postoje posebni uređaji koji proizvode maskirajući zvuk, vrstu ‘buke’ koja stvara prijatniju senzaciju od iritirajuceg zvuka zujanja u ušima i ublažava ga. Moderniji uređaji kombinuju i slušni aparat i maskirajući zvuk.

TRT – Terapija TRT, odnosno Tinnitus Retraining Therapy je poseban oblik terapije u kojem pacijent navikava mozak da na podsvjesnom nivou filtrira tinitus tako da zvuk ne dosegne svjesnu percepciju. Ljudi uobičajeno na ovaj način prisvajaju zvuke poput dobovanja kiše, zujanja frižidera, elektronskih aparata i slično. Zajednički imenilac svih takvih zvukova je njihova nevažnost, što znači da nije potrebno da budu percepirani kao glasni. Cilj terapije TRT metodom je upravo postizanja takvog efekta na tinitus, odnosno teži tome da zvuk zujanja u ušima ucini perceptivno nebitnim.

Prirodni lek – Kada je riječ o prirodnom liječenju tinitusa, mnogim pacijentima pomaže čitav niz relaksacionih tehnika, a mnogi prirodni preparati mogu da pomognu da se ukloni primarni uzročnik zujanja, ako je tinitus posljedica infekcije uha ili sličnog stanja. U tom slučaju pomažu ginko biloba, luk, bosiljak, beli luk, jabukovo sirće i rastvor morske soli.

Kod Menijerove bolesti, koja stručnjacima nije do kraja razjašnjena, ne postoji nikakav lijek koji bi u potpunosti izlijecio poremjećaj. Pacijenti mogu da primijenjuju terapije koje će im olakšati simptome i držati stanje pod kontrolom.

Uglavnom pomažu metode koje se koriste za tretman tinitusa, kao i lijekovi koji olakšavaju tegobe vezane za vertigo. Promjene u načinu ishrane i konzumacija manje slane hrane, te manji unos kofeina, balansiran trening i tehnike opuštanja mogu da ublaže simptome.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!