OSVRT NA POSLJEDNJA DEŠAVANJA

Zašto ja volim reprezentaciju Bosne i Hercegovine?

13.10.2017 - 10:24 | Sport >> Fudbal
Autor: E. Hondo

Odmah na početku teksta ću iznijeti tri tvrdnje u čiju tačnost nemam niti najmanju sumnju, ali vjerovatno će naši fudbalski znalci opet pronaći poneku zamjerku:

- Fudbal je danas biznis koliko i loptanje, možda čak i više. To što neko napravi transfer i ode u neku prosječnu ligu/ekipu u Europi ne znači nužno da je dobar igrač.

- Velika razlika je između fudbalera koji zna da ne zna a želi pobjedu i igrača koji ne zna, a misli da zna i da će mu pobjeda doći sama. Tako je i u životu uostalom. (ove dvije tvrdnje nisu međusobno iskjučive, dosta pojedinaca se potrudi da pripada u obe kategorije)

- U Bosna i Hercegovini toliko stvari je pogrešno da ne postoji ništa/niko individualno kuda se može prstom uprijeti, stanje je potpunog odsustva sistema i bilo čeg što liči na smislenu funkcionalnost. 

Neću ni pokušat pojedinačno dokazivat gore navedene tvrdnje ali imajte ih u vidu ako budete odvojili vrijeme da pročitate ovaj tekst o reprezentaciji BiH. Možda vam se naslov čini kontradiktornim prema tonu izrečenih tvrdnji, ali vjerujte mi na riječ: Ja volim reprezenataciju BiH! 

Kod mene je ova ljubav poprilično jednostavna, rođen sam na ovom komadiću Zemlje, završio školu tu, igrao fudbal tu i ne mogu da nađem ni jednu drugu reprezentaciju na čijem grbu se nalaze mjesta gdje se moj život odvija. Kratko rečeno to je moja zemlja. 

Međutim, to što je moja zemlja ne znači da mi je mozak na rezervi i da mi ne smeta ova enormna količina gluposti koje čitam posljednjih dana a vezane su za posljednji rezultat naše nogometne reprezentacije. Već duže vremena pokušavam zanemariti ono što se piše vezano za sport u našoj državi jer je to gomila besmislica i generalno bez ikakve poveznice sa realnosti. Muku mučim da pronađem ijedan tekst gdje se objektivno analizira reprezentacija, ishod, igrači, treneri, gdje zaključci imaju barem malo smisla. Većinom su to sljedeće besmislice: 

- Savez napolje!

- Otkaz Meši/Safetu/Ćiri/Baki/...!

- Igrač X ne igra isto za repku kao što igra u klubu!

Ove tri rečenice su vjerovatno usađene u dnk 90% naših ljudi i po automatizmu se izgovaraju posljednjih 15 godina, bez obzira na ono šta je istina i realnost. 

A realnost je da je naša nogometna reprezentacija drugi razred europskog nogometa. Kratko i jednostavno. Koliko god mi uživali u pokazivanju prstom na pojedinca, ne može Meša od skupine drugorazrednih nogometaša učiniti klase u tih par dana što provede s njima. Ako ste već krenuli da objašnjavate kako imamo dobre igrače, pročitajte prvu tvrdnju s početka teksta: To što neko napravi transfer u prosječne europske klubove ne znači da je dobar igrač. Budimo realni, većina naših reprezentativaca igra u Njemačkoj (prosječnim klubovima), Turskoj, Ukrajini, Poljskoj, poneko u Italiji itd itd. Koliko naših igrača igra u top 5 klubova Engleske ili Španije, dvije najjače lige na svijetu? Uzmimo samo susjede, čiji reprezentativci ne samo da igraju nominalno, nego su i nosioci igre u tim momčadima (Modrić, Kovačić, Rakitić, Matić, Ivanović, ...). Svaka čast Džeki i Pjaniću, ali nema ih još puno da se mogu pohvaliti i približnim statusom. Jednostavno realnost. Isto kao i to da Meša nije vanzemaljac, čovjek ima 57 godina i njegovi dosadašnji trenerski rezultati ne pokazuju naročit rezultatski uspjeh. I šta sad, očekujemo od njeg da plasira skupinu prosječnih nogometaša, koji se ne zalažu posebno, na Svjetsko prvenstvo bez imalo muke i pomete neku Belgiju usput?! Ako uzememo u obzir skupinu igrača koje imamo i dosadašnji uspjeh trenera, na čemu mi baziramo svoja očekivanja gospodo? Zašto mislimo da je ovo neuspjeh a ne realnost? Da mi želimo da budemo realni, pogledali bi u naš najveći uspjeh, taj famozni plasman u Brazil i pogledali grupu u kojoj smo to ostvarili: Grčka, Slovačka, Litva, Latvija, Lihtenštajn. Pa iskreno, ja da imam priliku da biram nama grupu izabrao bih vrlo vjerovatno istu ovu. Ipak, u situaciji gdje imamo generaciju igrača koji su bili u svojim najboljim godinama u tom trenutku (Džeko, Pjanić, Ibišević, Spahić) mi uspijevamo obezbijediti plasman u Brazil golom Ibiševića u posljednjoj utakmici kvalifikacija, posljednjoj. Jedva. 

Istu tu godinu smo ubilježili poraz od Egipta, Argentine, Izraela, godinu ranije od Slovačke, Argentine, SAD, prije tog Brazila, Irske, Meksika. Odnosno, bilo koja jača reprezentacija s kojom smo se suočili nam je skoro redovno nanosila poraz, pri tom smo uspijevali izvući pokoji remi ili pobjedu. Još jednom ponvaljam, ovo je period 2012 – 2014, period gdje smo ostvarili najveći uspjeh i kada nam je trenutna okosnica momčadi bila u najboljim godinama. 

Moramo shvatiti da je to domet naših nogometaša, ne da oni ne žele, nego oni igraju u okviru svog znanja i mogućnosti. Prvo to moramo mi, navijači shvatiti a onda će to i oni sami trebati da shvate. Nije slučajnost da su naše najveće pobjede dolazile u trenucima kada smo svi skoro otpisivali reprezentaciju. U situaciji gdje objektivni kvalitet je manjkav, jedino čime se to može nadomjestit je motiv, trud, zalaganje i izgaranje na terenu i ne slučajno, mi tako jedino igramo kad nas svi otpišu. Jedino tada u našim reprezentativcima izgleda proradi taj čuveni Bosanski inat. Taj inat je emocija s kojom bi mi morali igrati svih 90 minuta svake utakmice, u svakoj bodovnoj situaciji na tabeli. Nešto slično kao Island, moraćemo provjeriti jesu nam oni oteli taj inat u međuvremenu.  

Da li igrači koji su relativno riješili egzistencijalna pitanja i igraju po gore navedenim državama mogu u svakom trenutku pristupiti utakmicama tako da ispoštuju nas koji u ovoj napaćenoj zemlji sve nade polažemo u reprezentaciju, da grizu na terenu? Da li bi možda igrači iz naše lige izgarali za svaku loptu samo da dobiju priliku da obuku državni dres? Da li Duljević mora napraviti transfer u Dynamo da bi mi shvatili da momak zna igrati lopte? Da li ćemo mi od prosječnih igrača nastaviti praviti heroje i razočaravati se prostom realnošću? Puno je ovdje pitanja, ali znam da odgovor ni na jedno nije upiranje prstom ni u kog pojedinačno.

Vrijeme je da promijenimo kompletan način razmišljanja o reprezentaciji i državnom dresu i krenemo stvarati ekipu koja oslikava vrijednosti koje volimo. Jer kad se ugase reflektori, najbolji dio reprezentacije BiH su njeni navijači koji iskreno vole dres na kome piše njeno ime i vrijeme je da ju izgradimo na vrijednostima koje želimo u njoj. Ne moramo misliti da smo bolji od Belgije da bi navijali za svoju reprezentaciju, ne trebamo misliti da je naš ... bolji od Ronalda da bi navijali za nj. Vjerujem da izgradnja ekipe na realnim temeljima i ispravnim emocijama će donijeti rezultat koji svi želimo. Na kraju krajeva, ovdje ne navijamo za imena na dresovima, nego za grb koji je naprijed. Jer volimo Bosnu i Hercegovinu.

 

(Novi.ba)

BONUS ČLANAK:


Pritisak i zujanje u ušima i glavi – simptomi, uzrok i liječenje

Osjećaj pritiska u predjelu glave i ušima može da bude povezan sa različitim zdravstvenim stanjima, a često se dovodi u vezu sa sinusnim infekcijama i tinitusom, oboljenjem ili stanjem koje uzrokuje neprijatno zujanje u ušima. Zujanje u ušima se zapravo ispoljava u raznim oblicima, od prisustva čudnog pištanja, pulsiranja ili pucketanja u ušima, do šumova, osjećaja neprijatne punoće u ušima i glavi i tako dalje. Tinitus se može javiti u jednom ili oba uha, može biti kratkotrajno stanje, ali i hronično.

Prema statistikama američkih istraživanja, oko 45 miliona stanovnika SAD pati od te čudne zvonjave u ušima, a trećina od tog broja ima dovoljno snažne simptome zbog kojih mora potražiti medicinsku pomoć. Prema nekim evropskim studijama, oko 30% populacije generalno iskusit će tegobe vezane za tinitus bar jednom u toku života, dok će 10% ljudi živjeti sa upornim, neprekidnim simptomima zujanja u ušima i drugim pratećim senzacijama.

Drugi čest problem koji muči svjetsku populaciju jeste neprijatan, nekada gotovo nepodnošljiv osjećaj pulsiranja unutar lobanje, osjećaj pritiska u ušima i glavi. Ovi simptomi se uglavnom mogu povezati sa različitim oblicima infekcija šupljina u lobanji, koje uključuju sinuse, disajne puteve i uši.

Pomenute senzacije također mogu da se povežu i sa stanjima kao što je tinitus, mada kada nije prisutno zujanje ili pištanje u ušima, prije ce biti da je riječ o upalama sinusa i bolestima respiratornog trakta.

Pored fizioloških uzročnika, tenziju u glavi, pa i u ušima, osjećaj bubnjanja, pulsacije i punoće vrlo često može da izazove i veliki mentalni napor, odnosno stres; razni oblici umnog stresa mogu se povezati sa glavoboljama, težinom u glavi, pulsiranjem i pritiskom u ušima, počev od pozitivnog naprezanja (na primjer, kada nastojimo da riješimo neki komplikovani zadatak i mnogo oko njega ‘mozgamo’), pa sve do negativnih uzročnika (kakvi su depresija, anksioznost, opšta napetost i tako dalje).

PRITISAK U GLAVI I UŠIMA

Pritisak u glavi i ušima može da bude povezan sa stanjima kao što je tinitus ili drugim oboljenjima usko vezanim za sam sluh i slušnih organa, mada sam pritisak, osjećaj ispunjenosti ušiju i glave, praćen nekada pulsiranjem i pucketanjem u ušima najčešće mogu da se povežu sa oboljenjima sinusa i infekcijama ušiju.

U nastavku govorimo o mogućim razlozima za nastanak tog neprijatnog osjećaja težine u glavi i pritiska u ušima, a u daljem tekstu ćemo se detaljnije pozabaviti problemom tinitusa i srodnih stanja, sa fokusom na simptome zvonjave, zujanja, pištanja i šumova u ušima.


Najcešci uzroci pritiska u ušima i glavi

Pritisak u ušima i glavi, praćen senzacijama poput bubnjanja, pulsiranja i pucketanja u ušima najćešće je povezan sa nekim oblikom iritacije unutarlobanjskih šupljina. Kada su te regije ugrožene, na primjer, bakterijskom ili virusnom infekcijom, tkiva su iritirana i luči se veća količina sluzi koja se nagomilava u šupljinama, zbog čega nastaje osjećaj začepljenosti i pritiska. Takav pritisak može da bude praćen i zujanjem u ušima, pošto različiti uzroci mogu izazvati i promjene u samom slušnom aparatu, koje dalje mogu rezultirati zvučnom senzacijom unutar glave i uha.

Sinuzitis – Čovjekova lobanja je koštana struktura sa ‘ugrađenim’ sinusnim šupljinama, čija tačna svrha nije u potpunosti najjasnija, ali se uopšteno smatra da one služe prečišćavanju vazduha koji udišemo i izdišemo. Kada su sinusi na neki način začepljeni ili oboljeli, pacijent će se najvjerovatnije požaliti na pritisak u glavi, pritisak u ušima, u nosnim šupljinama, pulsiranje u uhu i glavi, kao i na glavobolju. Sve te pojave nastaju kao posljedica inficiranih sinusa, stanja poznatog pod nazivom sinuzitis.

Sinuzitis je oboljenje koje nastaje kao posljedica infekcije sinusa, obično uzrokovane prljavštinom ili bakterijama. Unutrašnjost sinusa zbog toga biva upaljena i počinje da proizvodi dodatne kolicine šlajma, u namjeri da izbaci strane materije iz tijela. Sinuzitis može nastati i uslijed virusne infekcije, kada mikroorganizmi nastane njima ugodne, vlažne i tople regije nazalnih puteva, što vodi još jačem zapaljenskom procesu i produkciji većih kolicina mukusa. Upravo nakupljena sluz stvara pomenute tegobe i neugodan pritisak u glavi i ušima, često praćen pulsiranjem.

Infekcije ušiju i respiratornih puteva – Osim infekcije sinusa, senzaciju pritiska, punoće i pulsiranja stvaraju upale samih ušiju. Bakterijski mikroorganizmi mogu da napadnu uši, da izazovu bol i pritisak kako u samim ušima, tako i u čitavoj glavi. Takvi oblici zapaljenja najčešće nastaju kao posljedica inficiranja neke povrede ili ranice prilikom bušenja ušiju. U ušima se nakuplja veća količina ušnog voska ili tečnosti, čija je funkcija slična kao i u slučaju sinuzitisa; nakupljeni materijal stvara osjećaj pritiska, a nerijetko i osjećaj pucketanja u ušima, koje se može povezati sa pomjeranjem tečnosti unutar šupljina. Infekcije virusnog porekla, poput prehlade i sezonskog gripa također mogu da izazovu pojačano stvaranje sluzi u sinusima i dovedu do neprijatnog osjećaja težine i pritiska u glavi i ušima.

Disfunkcija Eustahijeve trube – Tečnost se može nagomilati u Eustahijevoj trubi kao posljedica ušne infekcije ili poslije plivanja u vodi. Eustahijeve trube su normalno zatvorene, položene u odredenoj poziciji, a otvaraju se kako bi vazduh normalno proticao kroz ušni sistem i kako bi se normalizovao pritisak u ušima. Kada su ovi organi disfunkcionalni, pritisak u ušima se pojačava, što može da bude praćeno i osjećajem pritiska u glavi. Disfunkcija Eustahijeve trube se odnosi na stanje u kome se one ne otvaraju kako treba, zbog čega dolazi do nemogućnosti pravilnog nivelisanja pritiska između unutrašnjosti ušiju i spoljnog okruženja.

Alergijski rinitis – Prema nekim stručnim izvještajima, alergijski rinitis, odnosno sezonske polenske alergije, također mogu da budu uzročnik osjećaja pritiska u sinusima, ušima i glavi. Alergijske reakcije su izazvane alergenima iz okruženja, najčešće polenom ili plijesnima i prilično su česte. Sluznica šupljina u glavi može da otekne uslijed ovih iritanasa i tako izazove osjećaj zacepljenosti i pulsiranje u čitavoj glavi i ušima.

Barotrauma – Barotrauma se odnosi na povredu tkiva i šupljina u tijelu, a nastaje kao posljedica nagle razlike u pritisku izmedu spoljašnjeg prostora i šupljih organa ispunjenih gasom. U ovom slučaju riječ je o povredama bubne opne, koja je u ušnom sistemu locirana tako da razdvaja srednje uho i ušni kanal. U normalnim okolnostima vazdušni pritisak je istog intenziteta u samim ušima, kao i u spoljašnjem okruženju tijela i regulisan je normalnim funkcijama Eustahijeve trube. Barotrauma nastaje kada je pritisak sa spoljne strane bubne opne veći od onog u njenoj unutrašnjosti. Do takvih izmjena nastaje prilikom aktivnosti poput vožnje, letenja avionom ili ronjenja, ali mogu da budu i posljedica neke bolesti ili fizičkih smetnji u ušima, poput ožiljaka.

Ušni vosak – Kod nekih ljudi može doći do povećanog lučenja ušnog voska, što ne mora da bude posljedica neke bolesti. Nakupljeni ušni vosak može da izazove osjećaj pritiska u jednom ili oba uha, pa i da bude praćen osjećajem pucketanja u ušima. Ovo stanje se na sreću rješava lako, upotrebom sredstava za omekšavanje i uklanjanje ušnog voska ili jednostavnom ambulantnom intervencijom ispiranja ušiju.

Olakšavanje pritiska u ušima i glavi

Kod rješavanja problema sa pritiskom i brujanjem u ušima i glavi, a koji nastaju kao posledica pomenutih stanja, obično najbolje pomaže tretiranje primarnog uzročnika.

Kada su u pitanju razni oblici infekcija koji izazivaju veću produkciju mukusa i začepljuju disajne puteve i uši, obično će potpuno olakšanje donijeti izlječenje osnovne bolesti. Ono što je važno jeste da se oboljenje poput gripa ili prehlade u potpunosti sanira, kako ne bi ponovo došlo do upale. Isto važi i za infekcije vezane za same uši.

Pravilno tretiranje alergija i eventualnih disfunkcija također efektivno dovode do olakšanja. U zavisnosti od konkretnog oblika i težine stanja biće potrebno i određeno vrijeme da pritisak popusti i da neugodni osjećaj zapušenosti i težine prestane.

ZUJANJE U UŠIMA I GLAVI

Zujanje u ušima je prilicno čest problem, od kojeg pati skoro svaka peta osoba. Pacijenti ga najčešće opisuju kao nekakvo pištanje visoke frekvencije, osecaj pulsiranja, bubnjanja u ušima, pucketanje, krckanje i tome slično. Zvonjava u ušima se stručno naziva tinitus i ovo stanje može biti povezano sa različitim uzročnicima.

Sam tinitus se manifestuje nizom simptoma, uključujuci visokofrekventno pištanje, zujanje u uhu ili ušima, zujanje u glavi, pucketanje u uhu, šum u uhu i tako dalje. Tinitus u stvari nije bolest, već simptom koji nastaje kao posljedica različitih zdravstvenih stanja, uglavnom vezanih za oštećenja i poremećaje u slušnom sistemu, ali i za neke druge faktore.

Šta je tinitus?

Tinitus je medicinski pojam koji objašnjava senzaciju pri kojoj pacijent čuje zvuku unutar ušiju i/ili mu se čini da mu ‘zvoni’ čitava glava, a da pritom ne postoji nikakav spoljašnji zvuk. Pojedinac može da čuje razlicite vrste zvukova, na primjer šum u uhu, bubnjanje u uhu, zujanje i zvonjenje. Tinitus može da bude kontinuirano prisutan ili da se javlja i povlači s vremena na vrijeme, a gotovo 30% ljudi bar jednom u životu iskusi neki oblik tinitusa.

Ovaj fenomen se može ispoljiti kao prisustvo zvuka i jednom ili oba uha, u samoj glavi, najčešće u srednjem dijelu lobanje ili može biti nestalan i teško ga je precizno locirati. U nekim slučajevima se dešava da pacijenti izvjesno vrijeme tragaju za spoljašnjim izvorom zvuka, sve dok konačno ne otkriju da se sam zvuk nalazi unutar njihovog tijela. Zujanje u ušima zaista nekada može da bude tako brižljivo zamaskirano da se pacijentu dugo čini da zbilja čuje pištanje iz okruženja.

Muzikalni tinitus – U pojedinim slučajevima se dešava da tinitus ima i muzički kvalitet, odnosno da je sam zvuk muzikalan i da podsjeća na neku poznatu melodiju ili čak čitavu pjesmu. To se ne dešava često i javlja se obično kod starijih osoba koje postepeno gube sluh, a inače imaju veoma snažno interesovanje za muziku ili su muzički nadareni. Takav oblik tinitusa se naziva muzički tinitus ili muzička halucinacija.

Ko može da ‘dobije’ tinitus?

Tinitus je prilično zastupljen među svjetskom populacijom, prisutan u svim starosnim grupama, čak i kod veoma male djece. Češće se javlja kod osoba koje imaju izvjesne druge probleme sa sluhom, uglavnom kod ljudi čiji je sluh oštećen ili slabi, ali se javlja i kod osoba sa sasvim normalnim i zdravim slušnim aparatom.

Sam doživljaj zujanja u ušima je različit za svakog pojedinca. Veći dio onih koji iskuse tinitus nema nekih većih problema i ova pojava ih ne uznemirava. Određeni procenat ljudi ovaj fenomen smatra umjereno iritirajućim, dok je za nekoga stanje zaista problematično i remeti ga u normalnom svakodnevnom funkcionisanju.

UZROCI ZUJANJA U UŠIMA I GLAVI

Način na koji osoba doživljava tinitus, odnosno njegov oblik, sama forma i intenzitet zvuka, mogu da zavise od uzroka nastanka same senzacije zujajanja u ušima. Nekada je to zujanje takvo da pacijent ima utisak da ga prožimaju trnci u glavi ili da mu tutnji u čitavoj lobanji. Nije u potpunosti utvrđeno šta konkretno izaziva tinitus, ali se zna da u pitanju nije bolest, već simptom.

Generalno, većina stručnjaka se slaže oko toga da je tinitus posljedica neke vrste promjene, fiziološke ili mentalne, a ne mora uvijek biti usko vezana sa sam sluh.

Kako ljudi čuju?

Kada slušamo, odnosno kada registrujemo zvuk našim slušnim aparatom, zvuk putuje kroz naše uši i aktivira slušne nerve koji zatim šalju informaciju o primljenom zvuku do našeg mozga. Mozak potom sve dobijene podatke obraduje i slaže, tako da imamo senzaciju zvuka.

Same uši ‘ne znaju’ šta je važno, a šta ne, pa mozgu šalju pregršt signala, koje mozak zatim pažljivo i temeljno filtrira; u suprotnom, mi bismo čuli pravu kakofoniju kojekakvih tonova i zvukova! Na primjer, mozak ‘utišava’ nepotrebne informacije, poput otkucaja sata u pozadini, buku koju proizvode struja, saobraćaj i slično tome.

Ako postoji neka izmjena u sistemu za sluh, ušna infekcija ili slabljenje sluha, količina informacija koja stiže do mozga se mijenja. Mozak onda odgovara na takvu promjenu na raznim nivoima, pokušavajuci da dobije više podataka od ušiju, pa tako neka ‘ekstra’ informacija može da bude odgovorna za zujanje koje se naziva tinitus. Tako dolazimo do zaključka da je tinitus zapravo posljedica moždane aktivnosti, a ne funkcije ušiju samih po sebi.

Generalno je prihvaćeno mišljenje da tinitus ne izazivaju samo promjene na nivou uha, već i drugi faktori, poput nivoa stresa. Primjećeno je, na primjer, da se tinitus češće javlja kod ljudi koji su dugo izloženi velikom mentalnom stresu, koji su doživjeli neke velike životne promjene ili opšte promene u pogledu sopstvenog psihofizičkog blagostanja.

Šta sve izaziva zujanje u ušima i glavi?

Već smo govorili o tegobama koje stvaraju pritisak i osjećaj težine u jednom ili oba uha i glavi. Ljudi se često žale na prisustvo zvuka unutar ušiju i glave baš onda kada imaju prehladu, nekakvu ušnu infekciju ili ušni vosak blokira normalan protok vazduha kroz ušni sistem. To su upravo neke od promjena koje smo prethodno pomenuli, a koje mogu utjecati na izmijenjenu selekciju informacija koje iz ušiju stižu do mozga, pa onda čujemo zvuke koje inače ne bismo čuli.

Nekad se ljudi žale na tinitus neposredno nakon traumatičnog životnog iskustva, a samo zujanje se pojačava kako ga osoba biva svjesna, mada se obično spontano povlači. Medutim, u nekim slulčajevima pacijenti nastavljaju da čuju pištanje ili zujanje i nakon što je primarni problem otklonjen, recimo poslije izlijecene infekcije ili ispiranja ušiju.

Ne postoji konkretno objašnjenje za nastanak tinitusa, a generalno se smatra da je ova pojava simptom oštećenja i gubitka sitnih senzora za sluh koji se nalaze u unutrašnjem uhu. Takvo oštećenje je normalan pratilac procesa starenja i dugog izlaganja izuzetno velikoj buci. Gubitak sluha se često povezuje sa nastankom tinitusa. Pojedina istraživanja sugerišu i da gubitak senzorne osjetljivosti na spečificne vrste zvukova može da se dovede u vezu sa promjenama u načinu na koji mozak obrađuje zvuk, što može izazvati pojavu zujanja u ušima. Navodimo neke od mogućih uzročnika tinitusa.

  • Pojedini lijekovi poput ibuprofena, aspirina, nekih antibiotika i diuretika mogu imati ototoksični efekat i oštetiti srednje uho, što dovodi so tinitusa;
  • Starost je često povezana sa tinitusom, jer oko 60 godina starosti osjetljivost na zvuk postepeno se gubi. To je prirodni proces, a u nekim slučajevima može biti praćen tinitusom;
  • Izlaganje zvuku visokog intenziteta, kao što je zvuk koji potiče od izuzetno snažne muzičke opreme ili mašina za rad, ali i preglasna muzika u slušalicama, u dužem vremenskom periodu može uzrokovati zujanje u ušima i glavi;
  • Nezdrave navike, poput pušenja, alkohola i konzumiranja kofeina mogu da imaju učešće u nastanku tinitusa, mada istraživači nisu sasvim sigurni zašto;
  • Kardiovaskularni problemi, problemi sa štitnom žlijezdom, problemi sa cirkulacijom, visok krvni pritisak i dijabetes također mogu da se dovedu u vezu sa tinitusom;
  • Infekcija srednjeg uha i nagomilavanje ušnog voska;
  • Otoskleroza, naslijedno stanje koje se manifestuje abnormalnim rastom kostiju u regiji srednjeg uha izaziva gubitak sluha i povezuje se sa nastankom tinitusa;
  • Menijerova bolest;

MENIJEROVA BOLEST


Menijerovu bolest ćemo izdvojiti kao posebnu cjelinu, jer ovo stanje obuhvata kompleks simptoma koji se odnose i na probleme vezane za osjećaj nelagodnosti u predjelu glave i ušiju, uključujuci snažan pritisak doboko u unutrašnjosti uha, probleme sa vrtoglavicom, probleme sa sluhom, tinitus i gubitak sluha.

Menijerova bolest je rijedak poremećaj koji pogada srednje uho i izaziva pomenute simptome. To je stanje koje se manifestuje u epizodama naglih napada vertiga i fluktuirajućeg gubljenja sluha, sa konačnim ishodom potpunog gubitka sluha, a često uključuje i osjećaj začepljenosti, punoće i pritiska u uhu. Također uključuje i tinitus, koji se može ispoljiti kao brujanje, zujanje, zvonjava, pištanje u uhu. Menijerova bolest se obično ispoljava kao zujanje u lijevom ili desnom uhu, mada može da zahvata i oba uha.

Ovo stanje se javlja kod ljudi starosti između 20 i 60 godina i u nešto većem procentu pogađa žensku populaciju. Pravi razlozi za nastanak ovog stanja nisu u potpunosti razjašnjeni, a pretpostavlja se da oboljenje ima veze sa postojanjem abnormalnosti u količini tečnosti koja se nalazi u regiji srednjeg uha.

Previše tečnosti može da se akumulira iz više razloga, bilo da je u pitanju pretjerana produkcija tekućine ili neadekvatna apsorpcija. Kod nekih pacijenata, posebno kod ljudi kod kojih su zahvaćena oba uha, alergije i autoimune bolesti mogu biti glavni pokretači za nastanak Menijerovog oboljenja. U nekim drugim slučajevima se dešava da druga stanja imitiraju simptome Menijerove bolesti. Osnovni simptomi su sljedeći.

  • Vertigo epizode koje se ponavljaju i nastaju spontano. Kod pacijenta se javljaju vrtoglavica i pritisak u glavi i ima osjecaj kao da se sve vrti oko njega. Napadi dolaze bez upozorenja i obično traju oko 20 minuta do nekoliko sati, ali ne duže od 24 sata. Ozbiljan i intenzivan oblik vertiga može da uzrokuje mučninu i povraćanje;
  • Gubitak sluha također se javlja u naletima, posebno tokom prvih stadijuma oboljenja. Većina pacijenata, nažalost, sluh gubi permanentno;
  • Tinitus, odnosno zvonjava u ušima je jedan od simptoma Menijerove bolesti i može da se javi u različitim oblicima, tako da pacijent može čuti i osjecati zvonjenje, zujanje, pištanje, zviždanje, tutnjavu, šumove i druge slične senzacije u ušima;
  • Pritisak i začepljenost često se javljaju u uhu koje je pogodeno ovim poremjećajem, a također može da se javi i osjećaj pritiska na stranama glave;

Nakon jedne epizode, simptomi se popravljaju i mogu i potpuno da se povuku, a između dva napada mogu proći nedjelje, pa čak i godine. Međutim, ukoliko uočite simptome ovog stanja, neophodno je da potražite ljekarsku pomoć, kako bi se uspostavila prava dijagnoza, pošto mnogi od njih mogu nastati kao posljedice različitih stanja i oboljenja. Pravovremena dijagnoza je veoma važna za kvalitetan život, budući da Menijerova bolest ne može u potpunosti da se izliječi.

LIJEČENJE

Ljudi koji pate od tinitusa najčešće ne traže ljekarsku pomoć, budući da u najvećem broju slučajeva samo stanje nije intenzivno i pacijanti ga doživljavaju kao uobičajen dio svoje svakodnevice; u nekim slučajevima je pojava kratkotrajna ili se povremeno javlja. Najčešće samo stanje nije dovoljno ozbiljno da bi se tretiralo lijekovima, pa dosta pacijenata pronalazi alternativne načine da se nosi sa ovim problemom.

Ne postoji nijedan konkretan lijek koji lijeci tinitus, ali postoje metode koje mogu značajno da olakšaju ovo stanje. Kod lakših i privremenih oblika, tinitus se povlači i sam od sebe.

Usvajanje zdravih navika – Osobe koje pate od tinitusa često se osjecaju nervozno, frustrirano, depresivno i bespomoćno, te je zbog toga nekada neophodna pomoć vezana za mentalno zdravlje. Kod mnogih pacijenata se kao veoma pozitivno pokazalo mijenjanje životnih navika, u smislu usvajanja rutine zdrave ishrane, kontrole krvnog pritiska, smanjenje stresa u svakodnevnom životu, izbjegavanje kofeina i slično. Generalno unapređenje životnog stila u smislu usvajanja zdravih obrazaca može u dosta velikoj mjeri da ublaži probleme sa tinitusom.

Tretman primarnog uzroka – Problemi sa tinitusom nekada mogu da se riješe uklanjanjem primarnog problema, na primjer, lijecenjem infekcije ili ispiranjem ušiju od pretjerane količine ušnog voska. U nekim slučajevima se prepisuju anksiolitici i antidepresivi; sve zavisi zašto se zujanje javlja ili sa cime je povezano. U svakom slučaju je veoma važno da se posavjetujete sa stručnjakom ukoliko imate nepodnošljivo, prolongirano zujanje u ušima i druge slične senzacije.

Maskiranje zvuka – Postoje posebni uređaji koji proizvode maskirajući zvuk, vrstu ‘buke’ koja stvara prijatniju senzaciju od iritirajuceg zvuka zujanja u ušima i ublažava ga. Moderniji uređaji kombinuju i slušni aparat i maskirajući zvuk.

TRT – Terapija TRT, odnosno Tinnitus Retraining Therapy je poseban oblik terapije u kojem pacijent navikava mozak da na podsvjesnom nivou filtrira tinitus tako da zvuk ne dosegne svjesnu percepciju. Ljudi uobičajeno na ovaj način prisvajaju zvuke poput dobovanja kiše, zujanja frižidera, elektronskih aparata i slično. Zajednički imenilac svih takvih zvukova je njihova nevažnost, što znači da nije potrebno da budu percepirani kao glasni. Cilj terapije TRT metodom je upravo postizanja takvog efekta na tinitus, odnosno teži tome da zvuk zujanja u ušima ucini perceptivno nebitnim.

Prirodni lek – Kada je riječ o prirodnom liječenju tinitusa, mnogim pacijentima pomaže čitav niz relaksacionih tehnika, a mnogi prirodni preparati mogu da pomognu da se ukloni primarni uzročnik zujanja, ako je tinitus posljedica infekcije uha ili sličnog stanja. U tom slučaju pomažu ginko biloba, luk, bosiljak, beli luk, jabukovo sirće i rastvor morske soli.

Kod Menijerove bolesti, koja stručnjacima nije do kraja razjašnjena, ne postoji nikakav lijek koji bi u potpunosti izlijecio poremjećaj. Pacijenti mogu da primijenjuju terapije koje će im olakšati simptome i držati stanje pod kontrolom.

Uglavnom pomažu metode koje se koriste za tretman tinitusa, kao i lijekovi koji olakšavaju tegobe vezane za vertigo. Promjene u načinu ishrane i konzumacija manje slane hrane, te manji unos kofeina, balansiran trening i tehnike opuštanja mogu da ublaže simptome.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!