PSIHOLOGINJA: EMIRA MEŠANOVIĆ

Dječji rođendani za odrasle

28.04.2016 - 11:09 | Praktična žena >> Kolumne
Autor: Emira MEŠANOVIĆ (Beograd)

Dječji rođendani za odrasle


Djeca zaista vole rođendane, ali čini mi se da su djeca izgubila centralno mjesto u svom radosnom danu. 
Organizacija dječijih rođendana danas zahtijeva logističku pripremu kao mala svadba, uključujući liste zvanica, rezervaciju mjesta proslave barem mjesec i po dana unaprijed, poseban meni za djecu i odrasle, odabir oblika i vrste torte, angažovanje profesionalnog fotografa, angažovanje animacije i tako svake godine. Sve to košta kao kvalitetniji produženi vikend na moru za četveročlanu porodicu. Čak i ako nemate ideju kako da organizujete rođendansku zabavu postoji mnoštvo organizacija, od sportskih klubova do igraonica i zoološkog vrta, koje se u jednom trenu pretvore u rođendaonicu. Neminovna je činjenica da smo po pitanju obilježavanja ovako jednog posebnog dana postali žrtve konzumerističkog društva. S aspekta psihologije, djeci ne oblikujemo značajno njihov emotivni doživljaj i ne obogaćujemo iskustveno učenje ovim tipskim velikim zabavama.

 
Skupe i tipske zabave uglavnom znače da pravite zabavu za odrasle goste i da imate dovoljno novca, a nemate dovoljno vremena. One svakako ne znače da će dijete više uživati u rođendanu niti da će shvatiti koliko ga volite.

 
Ne kritikujem druge roditelje jer i ja spadam u onu grupu koja svake godine planski organizuje proslavu dječijeg rođendana da bih izbjegla “mama-drama” situacije. Shvatila sam koliko griješim kada mi je sin ove godine rekao da želi da na zabavu pozove samo dva najbliža drugara iz vrtića. U tom me je momentu uhvatila panika, jer kako sada da objasnim svim onim mamama koje nas ljubazno pozivaju na rođendane svoje djece da ja njima neću uručiti pozivnicu preko vaspitačice u vrtiću. Da li će se neko dijete osjećati zapostavljenim? Zabrinula sam se iako je logika mog sina ispravna. To je njegov dan i njemu je značajno da tu budu samo drugari s kojima se on inače i igra. I iskreno mislim da bi i vrtići i škole trebali izbjegavati ovakvu jednu javnu podjelu rođendanskih pozivnica osim ako nisu sva djeca pozvana. Pozivi na rođendane postali su reciprocitet – ja zovem tebe i ti zoveš mene. I to bez obzira na to što za neke roditelje predstavlja neugodno iskustvo kada prisustvuju rođendanu na kojem nikoga ne poznaju, a pozvani su jer djeca zajedno idu u vrtić ili neku drugu aktivnost. Nasuprot tome, sjećam se da su ovakvi skupovi oslobađajuće iskustvo i prilika za mnoge roditelje, posebno one male djece, da na miru popiju piće i budu okruženi odraslim osobama.

 
Veliki broj djece dok ne napune pet godina ovo iskustvo i ne nose kao svjesnu uspomenu. Moj sin sada slavi peti rođendan i prije neki dan smo prolazili kroz fotografije da se podsjeti kako su izgledali njegovi prethodni rođendani. Gledao je fotografije kao da on u tome uopšte nije učestvovao. Ponekad me je čak na rođendanu nekog drugog djeteta pitao da li to on slavi rođendan jer u svojoj glavici nije mogao da vremenski smjesti kada je on rođen, a sve te vrlo tipske zabave mogao je prisvojiti i kao svoje jer nisu nimalo personalizovane, osim što se po izboru torte vidi koji crtić dijete favorizuje.

 
Univerzitet u Teksasu je radio istraživanja s djecom gdje se pokazalo da većina male djece misli da starenje ima veze s rođendanskim zabavama. Naime, mala djeca su tvrdila da koliko zabava im se organizuje, da toliko godina napune. Za njih zabava služi da dodaju još jednu godinu života, ali im je svejedno da li je to muzika i kolač s najbliža dva prijatelja ili je skupa zabava za 50 djece i 30 odraslih osoba.

 
Posebna tema se može posvetiti poklonima koje kupujemo drugoj djeci, a koji premašuju vrijednost sitnica ili stvarnih potreba djece. Ako je već standard da slavimo rođendan svake godine, onda trebamo dogovoriti i neki kolektivni standard koji roditelje neće statusno odvajati i biti arena za pokazivanje. Jednostavno svi moramo oboriti kriterije i očekivanja od dječjih rođendana. Naučimo djecu da poklone vlastite igračke ili garderobu, ali i da prihvate iste s uvažavanjem tj. da pravilo rođendana bude “second hand” igračka. To ima puno veći uticaj na izgradnju pozitivnih vrijednosti i prijateljstva među djecom nego kupovina nove skupe igračke.

 
Imam drugaricu koja je sjajna animatorica za djecu iako joj to nije profesija i koja uljepša sva naša druženja. Ako već zovete i roditelje, onda to postavite tako da i oni budu izvrstan resurs na rođendanima. Zamislite rođendan na kojem se zajedno igraju i djeca i odrasli. Djeca bi to sigurno zapamtila, a odrasli bi se puno bolje proveli i upoznali!