FILMSKA PRIČA

Hokejaš amater ujutro je bio na poslu, a popodne u sastavu NHL momčadi

05.12.2016 - 19:40 | Sport >> Drugi pišu
Autor: Index.hr
 

Znate jedan od onih dana kad vam se od jutra događaju čudne stvari, pa se na kraju večeri, kada legnete u krevet, zapitate: "Čekaj malo, što se dogodilo?".

Upravo takav dan prošle subote proživio je izvjesni 23-godišnji Eric Semborski, hokejaš amater koji je filmskim spletom okolnosti završio u momčadi Chicago Blackhawksa za utakmicu protiv Philadelphia Flyersa. 

Subota, 10.00 sati. Trener Chicaga Joel Quenneville u velikim je problemima. Prvi golman Corey Crawford, nakon što mu je ujutro pozlilo, mora na hitnu operaciju crijeva i na gol će morati pričuva Scott Darling. No, ozbiljna hokejaška momčad, a pogotovo ona iz NHL-a, ne može doći na utakmicu s jednim golmanom. Ali, drugog jednostavno nema. Chicagova filijala Rockford, koji igra u AHL-u i iz kojeg bi Blackhawksi inače povukli golmana, bio je u 1.200 kilometara udaljenom Grand Rapidsu i nije bilo teoretske šanse da stigne na utakmicu u 13 sati.

Trenirao klince i zadnji put igrao prije godinu dana

U isto vrijeme Eric Semborski je u dvorani u Vorheesu u New Jerseyu i upravo trenira mlađe uzraste lokalnog hokejaškog kluba. Do prije godinu dana je amaterski branio za lokalnu sveučilišnu momčad i od tada nije igrao niti trenirao. 

Joel Quenneville je u panici. Sad je već 11 sati. Mora naći nekog amatera, jer ne može prijaviti Jimmyja Waitea, svojeg 47-godišnjeg trenera golmana i nekoć prvog "picka" na draftu. Waite je pod golemim ugovorom s klubom i, ako uđe u momčad, Hawksi bi probili "salary cap", što nije dopušteno. Quenneville kontaktira današnje protivnike, Philadelphia Flyerse, imaju li na lageru nekog golmana, koji bi mogao, eto, hitno uskočiti u njihov roster.

Semborski je upravo završio s treninzima kad mu je prišao netko iz Philadelphia Flyersa, koji sponzoriraju hokejašku školu u kojoj Eric radi.

"Znam tog tipa od prije, ali me počeo ispitivati neka čudna pitanja. Koliko sam igrao hokej, za koga sam branio. Upitao sam ga čemu ta pitanja", u dahu prepričava Semborski najbolji dan u životu.

"Ma, ovaj, Chicago treba golmana. Ništa, sjedi u auto, otiđi kući brzo po opremu i budi spreman. Netko će te nazvati ako će te trebati", rekao mu je čovjek.

Quennevilleu javljaju da su našli nekoga tko odgovara propisima i zbunjenom Semborskom, dok se vozi kući, zvoni mobitel.

Odjurio kući po stare klizaljke i opremu

"Čim sam vidio pozivni broj za Chicago, sve mi je bilo jasno. Do tada sam mislio da se netko šali, ali javio se neki Tony i rekao mi da me Chicago Blackhawksi trebaju za dva sata na ledu", kaže Eric, koji nije znao da je "neki Tony" zapravo Tony Ommen, team menadžer Chicaga.

Munjevito je spakirao stare, istrošene klizaljke i golmansku opremu, a u žurbi nije stigao obući ni sako i kravatu, uobičajenu za sve igrače kad dolaze na utakmicu. Do dvorane je, kaže, jurio kao manijak.

"Ja stvarno nemam pojma kako je Chicago došao do mene. Ali tko god me preporučio, doživotno sam mu zahvalan”, rekao je Eric.

Putem do dvorane zvao roditelje i pokušao im objasniti što se događa, a njegov otac, kojemu je u subotu bio rođendan, jednostavno nije mogao vjerovati.

Vatreni navijači Philadelphije, a morao je protiv njih "igrati"

Sljedećih nekoliko sati Semborski je proživio u transu i sjećat će ih se cijelog života. Baš kao što se sjeća 2010. godine i finala Stanley Cupa u kojem je Chicago pobijedio njegove Philadelphia Flyerse.

“Tad su mi slomili srce. Danas su me učinili najsretnijim čovjekom  na svijetu. Na jedan dan bio sam njihov najveći navijač”, kroz smijeh kaže Eric, inače vatreni navijač Flyersa, momčadi protiv koje je “igrao” u subotu.

Kad je došao u svlačionicu, pola sata prije utakmice, “suigrači” iz Chicaga odmah su mu u šali prigovorili što kasni i što nema kravatu. Napisali su njegovo ime na ploču i rekli mu da mora dati 200 dolara u fond za večeru zato što kasni.

“Može, ali samo ako primate karticu. Nemam ja kod sebe dvije stotine dolara, što vam je”, odgovorio im je.

Dali su mu dres s brojem 50 na kojem inače piše "Crawford", ali je za ovu priliku na njega priručno bilo prišiveno "Semborski".

Obranio udarac najboljem strijelcu NHL-a

Kad je izašao na zagrijavanje, nije mogao doći k sebi. On, bivši hokejaš amater, na ledu s najboljim igračima svijeta. Nije isprva lako izlazio na kraj s udarcima, fijukalo je oko njega kao na ratištu, no pred kraj 20-minutnog zagrijavanja obranio je udarac jednom Patricku Kaneu. Tip je, by-the-way, prošle sezone bio najbolji strijelac lige.

“Taj trenutak nikad neću zaboraviti”, kaže Eric i dodaje kako se par puta uhvatio da ne može doći do zraka od uzbuđenja.

Chicago je poveo, domaćini su izjednačili, a onda je prvi golman Hawksa primio dva gola u 19 sekundi. U takvim situacijama treneri često mijenjaju golmana, no trener Chicaga na klupi je imao Erica.

“Razmišljao sam najozbiljnije da ga ubacim. Darlingu je trebala pauza”, rekao je Quenville, no na Ericovu sreću ili nesreću, ipak je ostavio svojeg prvog golmana na golu.

“To ne bi dobro završilo, ha, ha”, rekao je kroz smijeh Eric.

Minutu i 14 sekundi do kraja, pri vodstvu Philadelphije 3-1, trener Chicaga je izvadio golmana kako bi pokušao s igračem više doći do izjednačenja.

Umalo ušao u igru

"Da smo u tim trenucima primili gol za 4-1, stavio bih ga u igru. Ovako smo još imali šanse", rekao je nakon utakmice Joel Quenneville.

Za svoj "nastup" Eric nije dobio plaću budući da je potpisao trodnevni probni besplatni ugovor, jedini način na koji su ga Hawksi mogli registrirati za utakmicu.

"Ma, što će mi plaća. Ja sam njima trebao platiti za ovo", dodao je.

Ipak, kući je otišao s obećanjem da će mu poslati dres s brojem 50 i otisnutim, a ne prišivenim imenom, nekoliko potpisanih pakova u ruci i šiltericom Blackhawksa.

I s nevjerojatnom uspomenom za cijeli život.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!