ČAK I TU NAS VARAJU: 6 najčešćih načina na koji nam IZVLAČE PARE kad plaćamo KOMUNALNE USLUGE

16.01.2018 - 16:21 | Vijesti >> Region
 

Sa brojnim kršenjem prava potrošača susreću se i svi korisnici komunalnih usluga. Ne samo da su kriterijumi za obračun cijene ne odražavaju stvarno korišćenu uslugu, već se i ograničavaju rokovi za reklamaciju računa, naplaćuju fiksne naknade, iako zakon propisuje da korisnik treba da plati samo ono što koristi.

Udruženje "Efektiva" ukazuje čak na šest načina kako građani plaćaju više nego što bi morali komunalne usluge - za vodovod, grijanje i odnošenje smeća.

Nezakoniti kriterijumi za obračun cijene

Ustanovljavanje nezakonitih kriterijuma za obračun cijene komunalnih usluga. Ne naplaćuju pruženu uslugu u skladu sa potrošnjom, onako kako propisuje Zakon o zaštiti potrošača, već po kriterijumima koji ne odražavaju stvarno korišćenu uslugu koju potrošači imaju u jednom obračunskom periodu, već se naplaćuju po kvadratu stambene jedinice ili broju članova domaćinstva, što je potpuno nezakonito i nelogično.

Primjer 1: Toplane obračunavaju cijenu grijanja po kvadratu stambene jedinice, bez obzira na to koliko grejnih tijela ima unutra, da li su sva u upotrebi, da li se koristi dodatni izvor grijanja itd. Postoje slučajevi stanova iste kvadrature, gdje u jednom stanu ima radijatora sa više rebara, ali oba stana plaćaju istu cijenu.

Primjer 2: Vodovodi naplaćuju po broju članova domaćinstva. U jednom domaćinstvu može živjeti jedan potrošač koji upotrebi veću količinu vode od domaćinstva sa tri člana koja potroše manje, ali ovi drugi plaćaju manje.

Primjer 3: Gradska čistoća odnošenje smeća naplaćuje po kvadratu stana, pa tako imamo slučaj da jedna osoba živi u stanu od 50 kvadrata i plaća više od četiri osobe koje žive u stanu iste kvadrature i vjerovatno više smeća proizvode od jedne osobe (ne mora da bude nužno pravilo)

Neadekvatan rok za reklamaciju

Ograničavanja roka za reklamaciju. Nekoliko komunalnih preduzeća ograničava rok za podnošenje reklamacije na račun na osam dana od dana prijema računa. Zakon o zaštiti potrošala ne predviđa rokove tog tipa, te potrošač uvijek ima pravo da izjavi reklamaciju na račun. Drugo, računi se potrošačima uručuju prostim ubacivanjem u sanduče, pa nije jasno od kog trenutka teče rok za reklamaciju

Niti tražih te usluge, nit ih izvršavaju

Nametanje komunalnih usluga koje niti su tražene niti se na konkretnom području pružaju (a ako se i pružaju, usluga je često nesaobrazna), a kroz slanje računa za navodno pružene usluge, pri čemu se reklamacije tih računa redovno ignorišu. Uglavnom se odnosi na uslugu odnošenja smeća.

Sistem automatskog knjiženja uplata

Ustanovljavanje nezakonitog sistema automatskog knjiženja uplata potrošača komunalnih usluga na najstarije neizmireno potraživanje koji se sprovodi preko mjesečnih računa sa obmanjujućim izgledom i poziva na broj, a sa ciljem izbjegavanja primene pravila o redosljedu uračunavanja ispunjenja potraživanja iz člana 312 Zakona o obligacionim odnosima, a time i za izbegavanje primjene pravila o zastarevanju potraživanja iz istog zakona.

Primjer: Obmanut izgledom prodavčevog računa u kojem je naznačeno da račun važi za konkretnu mjesečnu obavezu, na primjer za novembar 2017, potrošač vjeruje da plaća upravo tu obavezu, ali prodavac usluga, manipulišući pozivom na broj, automatski knjiži uplatu na najstariji potrošačev dug koji može biti i zastario (na primjer iz marta 2010). Potom prodavac podnosi privatnom izvršitelju prijedlog za izvršenje, tvrdeći da potrošač nije platio novembar 2017. Kad potrošač podnese prigovor, prodavac se pravda pred sudom na to da potrošač prilikom uplate nije naznačio za koji mjesec tačno plaća i da se stoga ima primjeniti zakonska odredba o uračunavanju uplate na najstarije potraživanje, a kao dokaz ističe činjenicu da na priznanici - koja je dio mjesečnog računa i pri plaćanju se otcjepljuje - nije navedeno na koji se mjesec ona odnosi. A kada potrošač pribjegne plaćanju opštom uplatnicom i sam navede za koji mjesec plaća, prodavac opet knjiži njegove uplate na najstarije potraživanje, zbog primjene poziva na broj, koji potrošač prepisuje sa prodavčevog računa. Slično će se desiti i kada potrošač plaća elektronski, sa naznakom uplate.  Prema tome, koji god metod plaćanje da izabere, potrošaču će uplata biti proknjižena mimo njene namjene zbog obmanjujuće poslovne prakse prodavca (kao oblika nepoštene poslovne prakse) koja je izričito zabranjena članom 17 Zakona o zaštiti potrošača.

Naplate i ono što ne postoji

Zakonom o zaštiti potrošača jasno je propisano da potrošač nema troškove u slučaju da želi da promjeni trgovca koji pruža uslugu od opšteg ekonomskog interesa (komunalno preduzeće). U praksi se dešava da Toplana naplaćuje trošak "verifikacije isključenja" sa mreže, iako je to izričito zabranjeno. Time se potrošač kažnjava što je odlučio da prekine odnos sa Toplanom.

Takođe, nakon isključenja sa mreže, Toplana nastavlja da obračunava i naplaćuje fantomski trošak "instalaciona snaga". Dakle, potrošač ne dobija nikakvu uslugu od strane Toplane, ali svakog mjeseca dobija za plaćanje trošak koji znači održavanje sistema Toplane, čiju uslugu ne koristi.

Ovo se radi iz razloga što sve veći broj potrošača isključuje svoje stanove iz sistema daljinskog grejanja, pa Toplane pokušavaju da ih kažnjavanjem i nametanjem računa za nepostojeću uslugu na silu zadrže u sistemu grijanja!

Mjesečni fiksni troškovi


Naplata mjesečne fiksne naknade. Nekoliko komunalnih preduzeća u okviru mjesečnog računa naplaćuje fiksni trošak pod različitim imenima (mjesečna naknada, trošak snabdjevača, obračunska snaga...). Zakon o zaštiti potrošača jasno definiše obavezu potrošača da plati uslugu koju je koristio, odnosno da plati onoliko koliko je potrošio, prenosi Blic.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!