RAMAZANSKI INTERVJU

Hafiz Semir Imamović za Novi.ba: Allah dž. š. ubrojao je kocku i alkohol u grijehe i nazvao ih je poganim i odvratnim stvarima

17.05.2020 - 11:36 | Porodica i zdravlje >> Ramazan
Autor: Mirza HADŽIJUSUFOVIĆ
 

Ušli smo u posljednju trećinu časnog mjeseca ramazana, a u ovim danima za Novi.ba govorio je hafiz Semir Imamović. Ovo je drugi dio intervjua s uvaženim hafizom.

Hafiz Semir Imamović rođen je u mjestu Šćipe, općina Prozor, 1974. godine. Profesor je islamske teologije, magistar islamskih nauka iz oblasti Islamskog prava i hafiz Kur’ana. Od 1993. do 1955. bio je pripadnik Armije Republike BiH, a autor je tri knjige s islamskom tematikom. Također, dobitnik je nagrade Grada Medine (KSA) za najbolji magistarski rad.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Uvaženi hafize, kidanje rodbinskih veza postalo je, nažalost, uobičajena i normalna pojava. Koliko je ono zapravo opasno i kako na današnjem vaktu kada ljude svašta odvraća od vjere održavati te veze?
- Kidanje rodbinskih veza spada u velike grijehe, a veliki grijeh je prema definiciji islamske uleme svaki grijeh za koji je Uzvišeni Allah propisao kaznu/sankciju na ovom ili budućem svijetu. Štaviše, sam pojam rahim – rodbinska veza, kao što se pojašnjava u jednom hadisu, izveden je iz Allahovog imena Er-Rahman (Svemilosni), i „onaj ko je bude održavao, Allah će održavati vezu s njim“, tj. Obasut će ga Svojom milošću, dobročinstvom i blagodatima, „a ko je prekine, Allah će prekinuti vezu s njim“, tj. uskratit će mu Svoju milost, dobročinstvo i blagodati. (Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed)

I onda se ljudi pitaju, zašto nemamo bereketa, zašto nam ništa ne polazi od ruke, zašto smo nesretni, tužni i depresivni. Razloge trebamo tražiti, prije svega, u našem odnosu i stavu prema rodbinskoj vezi. Dakle, od održavanja rodbinske veze uveliko zavisi naš materijalni i duhovni prosperitet na ovom svijetu. Teško je dati jednoborazan odgovor na pitanje kako danas održavati rodbinsku vezu, jer se on razlikuje od osobe do osobe, situacije do situacije. Najbolje ja da svako sebi pronađe puta do srca i vrata svoje bliže i dalje rodbine, a tih puteva i načina u današnjem vremenu je zaista mnogo. Važno je da ne posustanemo i ne odustanemo, ma kakav stav nas dočekao na drugoj strani, jer je pravo održavanje rodbinske veze s rodbinom koja nam i nije baš naklonjena. U tom smislu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ne održava rodbinske veze onaj koji obilazi onoga ko njega obilazi, već rodbinske veze održava onaj koji obnovi veze s onim ko ih je prekinuo.“ (Buharija)  

Ko je bolji kod Allaha dž. š. od dva muslimana koji međusobno ne komuniciraju?
- Naravno, bolji je onaj koji pobjedi svoj nefs, svoju sujetu i šejtana u sebi, i prvi nazove selam. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da muslimanu nije dozvoljeno da izbjegava drugog muslimana više od tri dana, i da je bolji od njih dvojice onaj koji prvi nazove selam. Treba također znati da se dobra djela koja činimo, svakog ponedjeljka i četvrtka, uzdižu Allaha, i On oprosti svakom čovjeku koji nije učinio širk – pripisao Allahu druga (u ibadetu, nijjetu, veličanju, Njegovim atributima i postupcima), i koji nije u zavadi s drugim čovjekom. Ukoliko je u zavadi, Allah, dželle šanuhu, naredi melekima da njihov slučaj odgode dok se ne izmire. Želiš li da se tvoja djela uzdignu Allahu, i da ti Allah oprosti grijehe, svakog ponedjeljka i četvrtka, budi dobar prema svim ljudima, i ne prekidaj vezu ni s kim od njih, makar to bilo i u najminimalnijoj formi. 

Možete li se osvrnuti na tvrdnje pojedinih ljudi da kladionice i igre na sreću nisu haram, kao i to da se alkohol može koristiti kao lijek? 
- Takve tvrdnje u koliziji su s jasnim kur’anskim i hadiskim tekstovima, i one mogu biti samo plod neupućenosti u osnove i suštinu islamskih propisa, koji se zasnivaju na prinicipu korisnosti, svrsishodnosti i kauzalnosti. Kur’an i sunnet strogo zabranjuju svaki vid nanošenja štete sebi i drugima, i zabranjuju svako ljudsko djelovanje čija je štetnost veća od njegove korisnosti, a u takvo djelovanje, bez ikakve sumnje, spadaju alkohol i kocka. Njihova korisnost je jako mala ili nikakva, a štetnost je ogromna. Allah, dželle šanuhu, ubrojao je kocku i alkohol u grijehe kojima šejtan širi neprijateljstvo među ljudima i odvraća ih od namaza i spominja Allaha, i nazvao ih je „ridžsom“ – poganim i odvratnim stvarima.

„O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?“ (El-Maide, 90. – 91.) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je deset osoba koje imaju posla s alkoholnim (opojnim) pićima: proizvođača, naručioca proizvodnje, konzumenta, distributera, skladištara, poslužitelja, prodavca, korisnika zarade, onoga ko ga kupuje i kome se kupuje. Kako nešto što je po Kur’anu „ridžs“ – odvratno i pogano, i što je prema jasnim Poslanikovim, alejhis-selam, izjavama prokleto (tj. udaljeno od Allahove milosti), može biti dozvoljeno i lijek?  

Kako komentirate činjenicu da se muslimani međusobno ubijaju u svijetu, bombe se postavljaju u džamijama, pa i u svetim mjesecima?
- U svojim objavama na društvenim mrežama često sam upozoravao na ovu pojavu, koja ima svoje korijene duboko u muslimanskoj povijesti. Naime, još u vrijeme četvrtog pravovjernog halife, Alije ibn Ebu Taliba, radijallahu anhu (656. – 661.), pojavila se skupina (havaridž, ar. haredže, izaći, istupiti, napustiti) koja je naučavala da je počinilac velikog grijeha (konzumiranje alkohola, uzimanje kamate, krađa, blud i sl.) otpadnik od islama (murted) i da je dozvoljeno proliti njegovu krv. Na temelju tog uvjerenja, odvojili su se od zajednice muslimana/ashaba, koju su smatrali nevjerničkom, jer su navodno prihvatili ljudski sud umjesto Allahovog, u slučaju arbitraže – mirnog rješavanja spora između Alije i Muavije, radijallahu anhuma, i formirali su svoju vlastitu zajednicu u mjestu Harura (Irak). To je bio prvi slučaj, u historiji islama, da je jedan musliman ili skupina ohalalio krv drugog muslimana ili skupine, zbog različitog razumijevanja i interpretacije kur’anskih i hadiskih tekstova, iako je jasno iz glavnih islamskih izvora da je proljevanje krvi nedužnog čovjeka, a posebno vjernika, jedan od najvećih grijeha u islamu.

Upravo ista stvar dešava se i danas. Po istom obrascu, samo u nešto sofisticiranijem obliku, sljedbenici tzv. čistog i izvornog islamskog učenja, i čistog monoteizma (tevhida), pozivajući se navodno na eksplicitne i kategorične dokaze iz Kur’ana i hadisa, proglasili su nevjernicima sve pripadnike islamskog ummeta koji se ne slažu s njihovom interpretacijom Kur’ana i sunneta, i dozvolili su njihovo ubijanje, makar i u džamiji, makar i za vrijeme obavljanja namaza u džamiji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojim hadisima, nagovijestio je pojavu ove skupine, naglasivši da će njihovo razumijevanje vjere biti površno i da su oni istinski neprijatelji muslimana, što zaista i jesu, jer kako drugačije gledati na čovjeka koji, u ime nekakvog ispravnog islama, skrnavi najveće islamske svetinje i prolijeva muslimansku krv na Allahu najdražim mjestima i u najsvetijim mjesecima. 

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!