Još se sjećam dana kad sam zalupio vrata i napustio ženu i djecu, tada sam shvatio jednu stvar

28.11.2020 - 10:24 | Zanimljivosti >> Kiosk
 

Budite sigurni u jedno: ako ste spremni da date sve od sebe, bar ćete moći da odete, a da se ne osjećate krivim. Ovaj osjećaj vuče na dno!

Sjećam se dana kada sam zatvorio vrata za sobom.

Rekao sam ženi da mi je dosta. Rekao sam da više ne želim da trošim život na nju, da me vuče na dno. Dosta mi je života u ovom opresivnom okruženju, a da ne osjećam nikakvu podršku. Da, bio sam malo zabrinut zbog njenih suza, ali suze naše djece su me mnogo više boljele. Bilo je baš teško.

Kroz vrata sam krenuo prema svom autu. Trebalo je samo da stavim kofere u gepek i odvezem se.

Smiješno: Cijelog života sam bio uvejren da je brak zauvijek. A kada sam se pred oltarom zakleo, to mi je i rečeno. Ali u svom životu nisam vidio takve primjere. Kako da održim brak, ako ni sam ne znam kako to da uradim?

Nismo mogli da se slažemo pod istim krovom. Rijetko smo razgovarali. I premda je s**s bio sjajan, bilo je teško sve to nazvati normalnim porodičnim odnosima.

Možda sam pogriješio što sam otišao od kuće. Osjećao sam da sam nešto pogriješio. Ali tada mi se činilo da je to jedini logični izlaz iz situacije.

Sve se to, naravno, nije dogodilo u trenutku. Nije da sam se jednog dana probudio s mišlju: "Možda ću danas napustiti porodicu". To je bio rezultat dugog destruktivnog procesa koji smo dozvolili u našem odnosu. Analizirajući šta se dogodilo, shvatio sam zašto je naš brak mrtav.

1. Prestali smo da komuniciramo

Napetost između nas neprestano je rasla zbog sitnica: neko je zaboravio da plati račun, propustio je važan datum ili nešto treće. Bili smo ljuti jedno na drugo. Sve se svodilo na banalne međusobne optužbe poput: Rekao sam ti!, a odgovor je bio Ne, nisi to učinio! Tu se komunikacija završavala.

Dok nisam otišao, sve je to bilo uobičajeno. Gotovo svakog dana, vraćajući se sa posla, bio sam nervozan i očekivao sam nove prekore.

2. Provodili smo više vremena sa telefonom nego jedni s drugima

Ako se, kad se vratite s posla kući, najprije uvalite na kauč kako biste bolje „komunicirali“ sa telefonom, imate problem. A u mojoj porodici je ovo dovodilo do svađa gotovo svake večeri. Zašto ne ostaviš taj telefon? Ja pitam. Samo provjeravam šta ima na društvenim mrežama. Možda sam propustila nešto zanimljivo, čuo sam odgovor svoje supruge.

I uvijek sam mislio, šta je sa mnom? Šta ako samo želim da razgovaram? Zašto ona ne razmišlja o tome da bi mi ovo moglo biti važno? Sve počinje sa malim i neupadljivim stvarima. Kao, na primjer, korišćenje telefona tokom zajedničkog ručka ili stalno prekidanje razgovora pozivom treće strane.

3. Supružnik nije prioritet

Iskreno, ne bih se ustručavao da prije prošetam sa prijateljima ili posjetim komšije, nego da ostanem kod kuće sa njom. Da, teško da bi me neko mogao nazvati dobrim mužem.

Ali postoji jedna divna fraza: Za ljubav je potrebno dvoje. Iako sam spreman da preuzmem punu odgovornost za sve naše porodične probleme, jasno mi je da je sreća zavisila od oboje.

A u jednu ruku smo čak imali i sreće. Usudio sam se da napravim korak napred odlaskom od kuće, ali sam takođe priznao da sam pogriješio. Moja supruga je bila spremna da me dočeka "na pola puta" i počne da radi na "ispravljanju situacije".

Sve je počelo sa činjenicom da smo obnovili prijateljsku komunikaciju. I ponovo sam počeo da tražim ono što sam volio kod nje na samom početku veze.

Ponovo mi je postala prioritet u životu. Želio sam da joj pridržim vrata, pomjerim stolicu, pustim je da sama bira između posla ili igre. Pomagao sam joj da ostvari svoje snove. Kakvi god da su.

Bio sam užasan suprug. Imali smo strašan brak. Shvatio sam ovo i preduzeo drastične mjere da to promijenim. I na kraju je vrijedilo. Ako ste spremni da oprostite, ako ste u stanju da vratite svoju srodnu dušu na prvo mjesto i zaboravite na probleme, onda možete iz korena promijeniti situaciju.

Iako ne mogu da garantujem da će vam moj savet pomoći da spasite brak, budite sigurni u jedno: ako ste spremni da date sve od sebe, bar ćete moći da odete, a da se ne osjećate krivim. Ovaj osjećaj vuče na dno, otežava kretanje napred. Ali ako osećate da još uvijek imate priliku da popravite situaciju, vreme je da idete "na sve ili ništa".

Shvatite da vaš brak zaista može trajati vječno. Ali samo ako ste oboje spremni da radite na tome. Ako ste oboje spremni da oprostite.

(Stil.kurir.rs)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA