Branko iz BiH učestvovao u testiranju oksfordske vakcine i nije ga uopšte bilo strah, evo i zašto

01.12.2020 - 15:39 | Vijesti >> Aktuelno
 

Branko Rihtman iz BiH radi kao mikrobiolog u Velikoj Britaniji. Jedan je od dobrovoljaca koji su se prijavili za učešće u ispitivanju čuvene oksfordske vakcine koja bi vrlo brzo mogla da dobije odobrenje regulatornog tijela za upotrebu.

U razgovoru za "Telegraf" Branko otkriva zbog čega se odvažio na tako hrabar korak, kako je izgledalo učešće u istraživanju i koliko se njegov život promijenio otkako je odlučio da pomogne naučnicima u potrazi za vakcinom koja će spasiti svijet.

- Glavna motivacija bila je da se ovo stanje što prije završi, a završiti se neće bez vakcine – kaže Branko za Telegraf. - S obzirom na to da ne radim direktno na vakcini, onda je prijava za učestvovanje u ispitivanju bio jedini način da nekako pomognem da se dođe do ovog cilja.

Kaže da nikada prije nije učestvovao u sličnim ispitivanjima. Otkriva i da li je onog trenutka kad je „prelomio“ da se prijavi imao strah da bi nešto moglo da „pođe po zlu“.

- Nije me bilo strah, jer se radi o vakcini kao i svakoj drugoj. Svi smo mi u ex-Jugoslaviji vakcinisani kao djeca, moja djeca su primila sve potrebne vakcine, vakcinišu se protiv gripa svake zime, tako da nije bilo nikakvog razloga za strah – iskren je Branko.

Na pitanje kako je njegov organizam reagovao kad je primio prvu dozu vakcine i koliko mu se promenio život otkako se uključio u ovo istraživanje, Rihtman kaže:

- Nakon primanja vakcine, zadržan sam u bolnici u Birmingemu, jednom od mesta gde se ispitivanje vrši, još nekih 30 minuta, da se osigura da nemam nekih nus-pojava i onda sam otišao kući. PCR test radim svake sedmice kod kuće i šaljem uzorke poštom u jedan od mnogobrojnih centara za testiranje u Velikoj Britaniji. Osim toga, nakon mjesec dana, tri mjeseca, šest mjeseci i godinu dana, idem u bolnicu na serološke testove, da se proveri nivo antitijela protiv kovida 19 u mom organizmu.

Jedno od pitanja na koje još nemamo odgovor je, ako je vakcina izazvala stvaranje antitijela protiv virusa, koliko dugo naš imuni sistem može da se bori protiv zaraze, odnosno koliko dugo traje imunitet. Zbog toga se, dodaje sagovornik Telegrafa, provjerava prisustvo antitela u krvi. Pri svakoj poseti bolnici dobija dovoljan broj PCR testova da mu potraju do sljedeće posjete.

Prednosti oksfordske vakcine

Poput ostalih učesnika u istraživanju oksfordske vakcine, ni Branko još ne zna da li je primio pravu vakcinu ili placebo:

- Ono što se ispostavilo u ovom ispitivanju je da je primanje pola doze, pa onda cijele doze nakon mjesec dana efikasnije od primanje dvije cijele doze. Ja sam primio dve doze, jednu u aprilu, a drugu u septembru, ali još ne znam da li sam primio pravu vakcinu ili placebo, niti da li sam primio dvije cijele doze ili pola, pa jednu cijelu.

Govoreći o prednosti oksfordske vakcine u odnosu na druge dve čiji su proizvođači zatražili hitno odobrenje regulatornih tijela za puštanje u upotrebu, Rihtman kaže:

- Najveća prednost oksfordske vakcine nad ostalima je njena cijena, mogućnost masovne proizvodnje širom svijeta i relativno nezahtjevni uslovi transporta i skladištenja. Dok BioNTekova i Fajzerova, kao i Modernina vakcina zahtijevaju skladistenje i transport pod -70 odnosno -20 stepeni, oksfordska vakcina se može čuvati u običnom frižideru i traje šest meseci. To je čini mnogo povoljnijom od ostalih.

Vakcina je bezbedna, iako je brzo napravljena

Virusolozi stalno ponavljaju da je za izradu sigurne, bezbjedne i djelotvorne vakcine neophodno da prođe od osam do 10 godina samopregornog istraživačkog rada. Otud i sumnja jednog dela javnosti da vakcine koje su napravljene otkako je proglašena pandemija korona virusa neće biti dovoljno djelotvorne. Branko se sa tim ne slaže.

- Razlozi zbog kojih razvijanje vakcine obično traje toliko dugo nemaju ništa sa bezbednošću vakcine. Da bismo mogli sa statistički značajnom sigurnošću da kažemo da je vakcina efikasna i bezbjedna, dovoljan broj ljudi, i u grupi koja je primila vakcinu, i u grupi koja je primila placebo vakcinu, moraju biti izloženi virusu. U vakcinama koje smo razvijali do sada, taj proces je trajao jako dugo.

S obzirom na to da se sada radi o svetskoj pandemiji, potrebno nam je samo nekoliko meseci da se dovoljan broj ljudi iz kontrolne grupe zarazi da bismo mogli da kažemo da li je vakcina efikasna u odbrani vakcinisanih ljudi od zaraze – objašnjava naš sagovornik.

On podsjeća da su dodatni razlozi nevjerovatne brzine razvijanja ove vakcine napredovanje tehnologije i naučnih metoda koji su potrebni za razvijanje jedne vakcine, kao i velika spremnost regulatornih organizacija da dovedu administrativni dio odobravanja vakcine do apsolutnog minimuma, kako bi mogli što prije da se vratimo u normalan život.

Antivakserski lobiji su jaki svuda u svijetu, a mnogo je onih koji uporno govore da je „SARS-CoV-2 izmišljen virus“, uprkos činjenici da je od njega preminulo gotovo milion i po ljudi, a da je više od 61 milion ljudi pozitivno na koronu. Zdravstveni sistemi u celom svetu su na ivici pucanja po ko zna koji put od početka pandemije...

Na pitanje ima li, kao neko ko se bavi mikrobiologijom i odlično poznaje medicinu, predlog kako stati na put spekulacijama na temu vakcina, sagovornik Telegrafa kaže:

- Antivakseri i teoretičari zavjera su pošast koja je uzela velikog maha u poslednjih nekoliko godina. Protiv te epidemije gluposti i neznanja se moramo boriti sa istim žarom i posvećenošću kao i protiv same pandemije. Kao prvo, treba obrazovati djecu i mlade o naučnim metodama i kritičkom razmišljanju.

Ljudi bi trebalo da nauče da kritički posmatraju različite izvore informacija i da budu u stanju da prosude kojima treba vjerovati, a kojima ne. Ne mogu istu težinu da imaju nečiji status na Fejsbuku i naučni članak koji je rezultat ozbiljnog rada i koji je proveren od strane drugih naučnika.

Osim toga, dodaje Branko, prema ljudima koji šire laži i teorije zavjere na mrežama društvo se mora odnositi kao prema potencijalnim ubicama.

- Kao što je krivični prekršaj ući u punu bioskopsku dvoranu i dreknuti „vatra“, izazivajući krkljanac i smrt ljudi, tako bi trebalo da bude kažnjivo širenje laži koje mogu da izazovu smrt ljudi.

U najmanju ruku, ono što moramo da uradimo jeste da počnemo da očekujemo od medija da ne daju jednak prostor ljudima koji nemaju nikakve činjenične potpore iza onoga što tvrde, nego da damo ljudima koji se vode činjenicama i kritičkim razmišljanjem da nas informišu – smatra Rihtman.

Najvjerovatnije ovog mjeseca, poslije registracije, makar jedna vakcina protiv kovida 19 biće u upotrebi. Rusi su ponudili kompaniji AstraZeneca da njihov Sputnjik V bude dat kao revakcina dok istraživanja oksfordske vakcine ne budu sasvim završena. Branko kaže da se ne bi usudio da primi Sputnjik V kao revakcinu i objašnjava zašto:

- Rezultati ispitivanja Sputnjik vakcine, kao ni kineske vakcine nisu objavljeni u međunarodnim naučnim časopisima. Objavljivanje protokola ispitivanja i rezultata, to je ono što čini rezultate naučnih ispitivanja pouzdanim.

Kad objavite rezultate svog rada, odnosno kad ih pošaljete naučnoj publikaciji na objavu, vaš rad ide na provjeru nezavisnim i anonimnim ekspertima iz polja u kojem želite da objavite rad. Ti stručnjaci čine sve što je u njihovoj moći da vam obore rad - pronađu grešku u metodama rada, pronađu grešku u analizi podataka, grešku u zaključcima koje donosite. To je vrlo brutalan i okrutan proces gdje nekada mjeseci, pa i godine mukotrpnog rada padaju u vodu na osnovu negativnog mišljenja nekog eksperta.

To, ističe Branko, znači da oni radovi koji se objave, prolaze kontrolu i da možemo biti prilično uvjereni da stoje iza onoga što tvrde.

- Čak i kad se objave, ti radovi stoje na uvide celokupnim naučnim zajednicama koje mogu da provjere validnost vašeg rada i često nađu greške koje onda utiču na to da nečiji rad bude povučen. S obzirom da ni rusko ni kinesko ispitivanje vakcina nisu prošle kroz taj rigorozni proces, barem ne u mjeri u kojoj su to prošla ispitivanja drugih vodećih vakcina, onda se ne bih osjećao sigurno da uzmem takvu vakcinu - objašnjava naš sagovornik.

Život u karantinu

Pandemija korona virusa Branka je zatekla u Velikoj Britaniji. Prisjećajući se kako su izgledali prvi dani karantina, kaže da su prvi dani bili "malo komplikovani":

- Najviše zbog toga jer je trebalo pomoći deci da se prilagode novim uslovima online nastave. Na početku karantina bilo je i malo problema sa snabdevanjem, jer su ljudi panično kupovali stvari koje im i ne trebaju (toalet papir, na primer). No, ubrzo se situacija smirila i ušli smo u rutinu. Novo zaključavanje je sasvim OK, u suštini i nije neko rigorozno zaključavanje jer su samo zatvoreni restorani i radnje, dok su supermarketi i škole otvoreni, kao i većina radnih mesta.

Premijer Boris Džonson izjavio je da predstojeći Božić i Nova godina ne bi bili mirni da ponovo nisu uvedene stroge mjere. Pitamo Branka gjde su Britanci griješili kad je u pitanju ponovno rasplamsavanje epidemije unutar pandemije, a gdjie smo grešili mi iz ex-Yu.

- Po mom neprofesionalnom mišljenju, greške u Velikoj Britaniji su prilično slične greškama u zemljama našeg regiona - nedoumica oko primijenjivanja mera, nedosljednost i želja da se ugodi svima. Vidimo na primjerima Australije, Novog Zelanda, Južne Koreje, da zemlje koje su se strpile kratkoročno i uvele rigorozne mjere u kojima su ustrajale, sada vode manje-više normalan život i njihova ekonomija može da se vrati u neki normalan kolosjek. Zemlje poput naših i Velike Britanije htjele su i da sačuvaju zdravstvene radnike i da ne nanesu preveliku ekonomsku štetu, pa su ostale kratkih rukava i na jednom i na drugom polju.

(telegraf.rs)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA