TEME

NAJVEĆI AMERIČKI GEOPOLITIČKI IZAZOV: Kako razdvojiti Rusiju i Kinu? Uspjelo im je jednom, ali sad će morati mijenjati taktiku - Strateški popustiti Putinu? Ali što ako on onda uzme cijelu Europu?

04.08.2021 - 23:28 | Vijesti >> Svijet
Autor: Advance.hr

Čak i kad su bile slabije, Rusija i Kina zajedno bile su preveliki geopolitički "zalogaj" za SAD u kontekstu velikog nadmetanja najvećih svjetskih sila. Rusija i Kina počinju se "klimati" tek nakon što SAD savršeno odradi nužnu uvertiru, a to je proces razdvajanja dva glavna rivala na proste faktore. Jednom se to već dogodilo. Posvađani SSSR i komunistička Kina dali su priliku SAD-u da izvojeva pobjedu u Hladnom ratu eliminirajući jačeg rivala, Sovjetski Savez. 30-ak godina kasnije došlo je vrijeme za eliminaciju i onog drugog koji je u međuvremenu postao puno moćniji.

Hoće li se povijest ponoviti? Može li Washington još jednom utjecati do te mjere na stvaranje nekog budućeg raskola između Moskve i Pekinga da mogu dobiti dovoljno prostora za eliminaciju Kine? Dakako, pod "eliminacijom" ne mislimo (bar ne nužno) na ratni sukob, jer Kina je možda već i u ovom trenutku prevelika vojna sila da bi SAD ulazio u direktan sukob (kamoli planirao invaziju). Ako se Washington pita za idealan scenarij onda je to onaj hladnoratovski na principu kojeg se raspao i SSSR.

Charles A. Kupchan je profesor na sveučilištu Georgetown gdje predaje vanjske poslove, također je član utjecajnog CFR-a (Council on Foreign Relations). Danas je objavio zanimljiv tekst u listu The Foreign Affairs te se bavi upravo ovim pitanjem. Naslov je znakovit - "Pravi način kako razdvojiti Rusiju i Kinu - Washington bi trebao pomoći Moskvi izaći iz lošeg braka".

Da SAD svakako priprema jedan zaokret u tom pravcu postalo je i više nego jasno za vrijeme sastanka Putin-Biden u Ženevi u lipnju ove godine. U Washingtonu su svjesni da već sa samom Kinom će teško izaći na kraj, ali savez Kina-Rusija nešto je protiv čega ne mogu. Što učiniti? Jasno, "kockice" bi se idealno posložile po SAD kad bi nekim čudom (ili nekakvom "narančastom revolucijom", kad već ne može glasačkim kutijama) došlo do znatne promjene u samoj Rusiji. Da na vlast dođe netko kritičan prema Kini, da se Rusija vrati natrag na te pro-zapadne postavke. Naravno, takvo što je teško dočekati, a Vladimir Putin se "prijeti" da će ostati na vlasti još jako dugi niz godina - možda skoro koliko i njegov "najbolji prijatelj" u Pekingu, Xi Jinping (doživotno)?

Težak je to izazov za SAD, a možda i donekle gorkog okusa. Naime, da bi taj plan velikog raskola u Euroaziji proveli u djelo morat će upravo Vladimira Putina "namamiti" da zagrize priču o velikom zapadnom pomirenju i tvrdnji da je Rusija uvijek spadala ovdje, a ne "tamo".

Ali Rusija i Kina sve bliskije surađuju, nije li ovaj američki plan već unaprijed uzaludan? Možda, ali stvar je u tome da je to u ovom trenutku možda i jedini konkretan plan (izazov novog globalnog rata!) i samim time od istog se neće tek tako odustati. Nadalje, bez obzira koliko se u zapadnim medijima pisalo protiv Putina, zapadna politika zna točnije tko je on i što predstavlja. Procjenjuju, a vjerojatno i točno, da je Putin "gurnut" protiv svoje volje prema Istoku, prema kineskom naručju, a da se njega osobno pita on bi radije gledao zapadnije.

Da je tako može se vidjeti i u Putinovom ekonomskom stajalištu koje, za razliku od političkog, više nalikuje europskom rukovođenju gospodarstva nego jednopartijskoj kineskoj kontroli. Rusija, da joj se dozvolila potpuna ekonomska integracija sa Zapadom, bila bi nalik tom Zapadu danas. Dakako, "problem" je veći od ekonomije. Zapadnjake brine što Putin želi i nešto drugačiju ideološku sliku Europe. To je pak nešto po što lideri Zapadnog svijeta uopće ne moraju ići sve do Moskve, pronaći će to već u Budimpešti, Varšavi...

Današnja Europska unija nalazi se pred periodom i potencijalne dezintegracije zbog svjetonazora koji se sudaraju, a ako bi pak išli još i jedan korak dalje onda uviđamo da nije čak ni svjetonazor taj koji razdvaja već koncept moći odnosno ideja da se cijelom Europom (možda i cijelim svijetom?) može upravljati iz jednog centra. Iz toga proizlazi da su i svi drugi svjetonazori zapravo opozicija takvom unipolarnom svijetu, a ne diverzitet kulture i stavova - i možda i jesu.

Sve u svemu, tražiti od takvog Putina da dođe bliže i odmakne se od, kako se to naziva, "lošeg braka", popriličan je informacijsko-propagandni salto za Zapad. Biden se u Ženevi naljutio na jednu reporterku kad mu je sugerirala da je bio preblag prema Putinu. Razumljivo je da je ljut jer između redaka kao da joj je želio poručiti: "Zar ne shvaćate zašto smo stvarno danas ovdje?".

U spomenutom tekstu profesora Kupchana isti navodi: "Veza između Kine i Rusije se doima snažnom - ali pukotine se naziru ispod površine". U ostatku teksta daje niz primjera, stvarnih ili pomalo pretjeranih, kako bi SAD mogao raditi na razdvajanju tog rusko-kineskog saveza. Tako se primjerice ističe kako su Rusija i Kina povijesno bili rivali te se pretpostavlja da će uvijek i biti. Možda i jest tako, u neku ruku, ali to rivalstvo bit će otvoreno i vidljivo tek kad SAD više ne bude predstavljao veću prijetnju.

Nadalje, Kupchan spominje "pukotine ispod površine", no zar se to ne može reći za svaki savez? Je li američki savez s Francuskom, Britanijom, Njemačkom, Izraelom ili Japanom "vječnog" karaktera? Ili se sve svodi na postojeći političko-ekonomski oportunizam koji zna prepoznati "obostrane interese"? Isto vrijedi, bez dvojbe, i za Rusiju i Kinu, ali Rusija i Kina na horizontu nemaju razloga za razlaz (zato ga SAD tek i treba "stvoriti") - Kina je sve moćnija ekonomska sila, a Rusija je Kini sve potrebnija kao geopolitički veteran i vojno-strateška brana. S druge strane američki utjecaj u drugim zemljama je taj koji slabi.

Čim je malo došlo do neočekivanih ishoda u Washingtonu (pobjeda Donalda Trumpa 2016. godine) cijela Europa se naglo povukla te su krenule priče o kraju Atlantizma, NATO se nazivao "klinički mrtvacem" itd. Ali Trumpova i Bidenova vanjska politika se malo razlikovala, samo u finesama. Gdje su onda i zašto su onda "pukotine"?

Realno, SAD je taj koji se nalazi u sve težoj situaciji. Ako žele približiti Rusiju bliže k sebi kako bi je izolirali od Kine morat će Putinu (ili bilo kome tko će doći na njegovo mjesto, a vjerojatno će doći iz slične pozadine) davati pristup Europi, a njemu je dovoljno samo da se spusti gard pa da njegovi istomišljenici počnu odnositi političke pobjede u jednoj Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i drugdje. Uskoro bi Rusija mogla "uzeti" cijelu Europu po istom ključu po kojem ju je nakon Drugog svjetskog rata uzeo SAD. Američka vizija bila je prihvaćena, u gotovo svim životnim aspektima, ali sad se život mijenja, postaje neizvjestan, opasan, ekonomski derutan, zreo za neke nove vizije.

Nije tajna da se SAD baš toga najviše boji i da je baš zbog toga izmišljena cijela teorija zavjere o ruskom uplitanju. Neki u SAD-u ne shvaćaju da se Rusija često ne mora niti truditi, dovoljno joj je samo biti drugačija i već samim time predstavljat će, za mnoge, alternativu, barem političku.

Takav plan razdvajanja Rusije i Kine neće ići jer bi Rusiji morali dati previše. Lako je bilo s komunističkim SSSR-om i komunističkom Kinom, tada se moglo igrati tim kartama jer su to bila dva nekompatibilna modela, ali što sad kad je Rusija kapitalistička i formalno demokratska? Sad je se puno teže može ekskomunicirati pa stoga ne čudi da je demonizacija ruskih vlasti ponekad agresivnija nego demonizacija komunističkog modela za vrijeme SSSR-a.

Sve u svemu, SAD ima plan i to je loš plan. U neku ruku praktičniji plan je bila ona Trumpova devijacija, ideja da treba SAD učiniti "ponovno velikim" što je zapravo priprema za jake startne pozicije u multipolarnom svijetu. Biden se pak vraća na jedan pol te ide s klinom tražiti rascjep između Rusije i Kine. U isto vrijeme Washington muči spoznaja da su zapravo oni, vlastitim potezima, stvorili ovakvu moćnu Kinu i umjesto da je ruše voljeli bi se "napiti" njenog novonastalog uspjeha, ali zločesti komunisti u Pekingu ne daju i hoće sve za sebe.

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
 
MOŽDA VAS ZANIMA