Do koliko godina roditelji mogu da vaspitavaju djecu, a kad je već kasno: Ovo je ključni period

Od toga kako kakve temelje u vaspitanju postavimo djeci u prvim godinama života, zavisiće njihov dalji razvoj.

Vaspitanje djece jedan je od najzahtjevnijih poslova na svijetu i jedna od onih stvari u kojoj su greške često neminovne. Parovi koji su tek dobili dijete često pitaju kada se počinje sa vaspitanjem, pa su mnogi skloni da kažu da se dijete vaspitava od kada se rodi, a da se temelji postavljaju do sedme godine, odnosno do polaska u školu.

- Vaspitanje ne počinje od rođenja, jer djeca do godinu i po dana, dvije ne razumiju vaše verbalne poruke - kaže za Telegraf psiholog Ljubica Bogetić.

Ona navodi da u prvoj godini života ne bi trebalo disciplinovati djecu, jer ona to i ne razumiju.

- Sve što bi roditelji trebalo da rade u prvih godinu i po, dvije života djeteta je da zadovoljavaju njegove potrebe. Da ga nahrane kada je gladno, presvuku, ljuljaju, nose… - nabraja psiholog.

Ona objašnjava da se neki davno ukorenjeni obrasci u vaspitanju na našim prostorima ne pokazuju u praksi kao najbolji izbor stila komunikacije sa djecom u najranijem uzrastu.

Period od 3. do 7. godine ključan za formiranje karaktera
Sagovornica Telegrafa objašnjava da je to prva faza adaptacije u formiranju ličnosti, poslije koje dolazi faza socijalizacije i koju neki ljudi pogrešno identifikuju sa vaspitanjem, koje je mnogo širi i kompleksniji pojam.

- Period od treće do sedme godine života djeteta ključan je za formiranje tipa ličnosti. On često umije da potraje i do devete godine i najviše se odnosi na socijalnu adaptaciju, koju većina ljudi podvodi pod vaspitanje. To je način na koji se dijete ponaša, koliko je ono što se kod nas kaže kulturno ili nekulturno, kako se socijalizovalo u školi sa vršnjacima - objašnjava psihoterapeut.

Bogetić ističe da na formiranje tipa ličnosti, odnosno karaktera utiču dvije stvari - temperament, koji svako od nas nasljeđuje i vaspitanje koje stičemo.

- U periodu od treće do sedme godine života dijete se adaptira na zahtjeve okoline, odnosno porodice i okruženja, i odgovara na njih tako što već počinje da shvata koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. Onda se prilagođava na osnovu toga i ispituje granice. Naravno, u ovoj fazi najveći uticaj imaju roditelji, a tu su i bake, deke, vaspitačice u vrtiću - objašnjava Bogetić.

Prema njenim riječima, obrasci ponašanja koje smo usvojili u tom periodu pratiće nas kroz sva životna doba, sa manjim ili većim promjenama koje budemo pravili radom na sebi.

- U tom periodu formira se 80 odsto našeg karaktera koji će nas pratiti čitavog života. Naravno da to nije "zakucano" i da možemo da se mijenjamo, ali tek kasnije, kada odrastemo i postanemo svjesni toga što je, između ostalog, i svrha psihoterapije. U momentu kada smo usvajali neki obrazac ili stvarali neki odbrambeni mehanizam, to je bio jedini način da "preživimo" tu situaciju i to je bilo ispravno. Kasnije shvatamo da su neki od tih obrazaca za nas štetni i možemo da ih menjamo kroz rad na sebi - navodi Bogetić.

Ono što roditelji ugrade u temelje ličnosti, djecu prati cijeli život
Sagovornica podsjeća da na karakter i vaspitanje poslije sedme godine i polaska u školu utiču i društvo, kao i okruženje i navodi primjer trenera ukoliko se dijete bavi sportom.

- To je, naravno, uticaj u manjoj mjeri od onog koji ste imali do sedme godine na formiranje karaktera, ali se promjene dešavaju. Ove promjene su naročito karakteristične za period adolescencije - objašnjava Bogetić.

Ipak, na karakter i vaspitanje djeteta najvažniji i najveći uticaj svakako imaju roditelji:

- Kakvo ćete samopouzdanje imati kao odrasla osoba zavisi od mnogo toga, pa i od one prve faze, odnosno zadovoljenja potreba u najranijem dobu. Kasnije, ono zavisi od očekivanja roditelja i okoline od treće do sedme godine.

Bogetić poručuje da bi roditelji svakako trebalo da imaju na umu kada vaspitavaju djecu da će ih ono što im ugrade u temelje njihove ličnosti u prvih sedam godina pratiti do kraja života.