Kad je moja mama umrla, pročitala sam njen dnevnik i saznala UŽASNU ISTINU: OVO JE KRILA OD MENE 30 GODINA

25.11.2021 - 15:42 | Zanimljivosti >> Kiosk

Kada sam pročitala dnevnike koje je vodila moja pokojna majka, sve mi je postalo jasno.

Kada sam bila mala, bila sam uvjerena da se moja mama Elinor bori sa sindromom hroničnog umora, čiji simptomi uključuju i bolove u zglobovima i ekstremni umor. U tom uvjerenju ostala sam cijeli svoj život, a tek dvije godine nakon majčine smrti, saznala sam da je moja mama lažirala bolest punih 30 godina.

Zapravo je moja majka pokazivala sve simptome Minhauzenovog sindroma, piše britanska književnica Helen Nejlor.

- Bila sam šokirana i srce mi se slomilo kada sam shvatila da je moja majka cijeli život lagala. Cijelog života ja sam živjela u laži a majka je plela mrežu tih laži poput pauka - kaže Helen, 38-godišnja književnica iz Notingema.

- Moji roditelji me nisu vodili u šetnje, izlete, piknike. Nismo nikada imali goste niti smo mi išli u goste. Cijeli naš život vrtio se oko moje majke i njene "bolesti". Mama nije mogla sa mnom da ode ni do trafike. Međutim, kako se ispostavilo iz njenih dnevnika, kada bih ja bila u školi, ona bi otišla u šoping sa prijateljicama ili na ručak sa tatom! - šokirana je Helen, kojoj je majka saopštila da boluje od "sindroma hroničnog umora" kada je imala sedam godina.

- Govorila mi je često da joj briga o meni pogoršava simptome. Ja sam vjerovala da se ona u krevetu oporavlja dok sam ja u školi, a ona se provodila sa društvom. Od malih nogu me je naučila da ne smem da je uznemiravam. Rekla mi je i da ne smem da je opterećujem svojim problemima sa društvom i u školi, već da to zadržim za sebe. Međutim, ona je za vrijeme dok sam ja u školi išla na izlete i uživala dok sam se ja sekirala. Govorila mi je da joj je potrebno da spava 18 sati dnevno. Kada sam pročitala njen dnevnik, nisam mogla da shvatim razmere njenih laži. U dnevnicima je mene nazivala "vrištećom vješticom" a za moju djecu je pisala da su debela. Tamo nema ni trunke ljubavi za mene i njene unuke. Postoji jedan njen zapis iz dnevnika kada sam imala šest mjeseci, a glasi ovako: "Uspavala sam Helen u 7:50, nadam se da će što više spavati. Jela sam na miru, bez prekidanja. Sjedila u kafiću do 11:30. Šetala". Za sve to vrijeme, beba joj je bila sama u kući. U drugom zapisu sam otkrila i da mi je kao bebi davala i malo viskija da lakše zaspim.

Ne samo to, rekla mi je i da moj otac boluje od teške srčane smetnje i da može da umre svakog trenutka. To mi je rekla kad sam imala 10 godina. Nisam prestajala da brinem i stalno sam iščekivala sa zebnjom trenutak kad će tata zaista umrijeti i kada ću ja morati da preuzmem brigu o mami. Brinula sam da ću morati da napustim školu i oboljela sam od anksioznosti.

sczk9kpturbxy8znzm3ztflymjhodg2ngniy2q2ntmwnte2mjrjndg3zc5wbmerkwlnap4agaewbq

foto: Facebook

Sa 19 godina upoznala sam svog sadašnjeg supruga sa kojim imam dvoje djece - Bejlija (10) i Blosom (8). Moja majka im se nije obradovala.

Usred jela rekla bi mi da se ne osjeća dobro, otkazivala nam je posjete u posljednji čas. Tek sam iz dnevnika vidjela da je sve vrijeme folirala. Tada je već glumila da ima Parkinsonovu bolest, iako testovi to nikako nisu pokazivali. Stalno me je zvala sa novim tegobama, a ja sam se brinula.

Njena najveća greška zapravo je bio taj korak da pređe na Parkinsonovu bolest jer je nju teže lažno dijagnostikovati od sindroma hroničnog umora.

Nakon što je moja mama umrla, dvije godine nisam imala snage da pročitam njene dnevnike. Kada sam skupila snagu, dočekalo me je užasavajuće otkriće. Bila sam dvostruko dotučena - njenom smrću i tajnim životom koji je živjela. Ona mi je praktično ukrala život. Dala mi je život, ali je i uradila sve u svojoj moći da ga učini nesnosnim.

ddd

foto: Facebook

Šta je Minhauzenov sindrom?

Minhauzenov sindrom je uznemiravajući psihopatološki poremećaj, gdej roditelj/staratelj preuveličava, fabrikuje i indukuje bolest druge osobe kako bi dobio pohvale i divljenje kada žrtvi ukaže brigu i pomoć. Ovaj poremećaj je jedan od oblika takozvanih umišljenih bolesti, i kao takav veoma je sličan hipohondriji, ali se od nje razlikuje u tome što kod hipohondrije pacijent zaista misli da ima neku bolest, dok kod Minhauzenovog sindroma pacijent je svjestan da pretjeruje i da glumi bolest, povredu, infekciju i slično.

(Žena Blic)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!